Uprkos očekivanjima, dvodnevno druženje Vijeća za implementaciju mira u Bosni i Hercegovini okončano je bez bijelog dima. Novi šef OHR-a nije izabran, mada se činilo da svi putevi vode ka tome da Antonio Zanardi Landi ušeta u Bijelu kuću na obali Miljacke. Teren je bio prilično preoran, novinarima su šaptana imena konkurencije radi, pa su čak i Sjedinjene Države izbacile svog, navodnog kandidata Williama Rugera, za koga je od početka bilo jasno da je u orbiti s ciljem – kako se kod nas kaže – da se vlasi ne dosjete, jer je upravo Landi američki favorit.
U istom je paketu bio i Emanuele Giaufret, Italijan kao i Landi, najpoznatiji po dužnosti šefa Delegacije EU u Srbiji. No, bila je to jednačina bez ijedne nepoznate. Tri imena, dva italijanska kandidata, dva američka prijedloga, nije ni trebalo čekati zasjedanje da se ozvaniči kako iza Landija stoje Vlada Italije i SAD. Ali, kada je u utrku, minut do 12, ubačen francuski diplomata Réne Troccaz. To uz presing važnih gostiju iz Evropske unije, dalo se naslutiti da imenovanje neće proći glatko, možda baš i zbog načina na koji se zaigralo na Landija.
Ispostavilo se da su ključne evropske sile Francuska i Njemačka za Troccaza dobile podršku Velike Britanije. Najodanijeg američkog partnera na našem kontinentu, pa su produžeci zakazani za kraj mjeseca.
S nama je u novoj epizodi podcasta Direktno sa Vildanom SelimbegovićAdis Arapović, politolog i politički analitičar.
Je li bio iznenađen američkim saopćenjem? Kakve su šanse francuskog diplomate da dođe u Sarajevo? Može li Bosna i Hercegovina postati poligon za obračun i potkusurivanje?
