Brdo Srđ, uzdižući se iznad Dubrovnika, nije tek geografska tačka, ono je iskustvo. Vožnja žičarom koja vodi do njegovog vrha otvara pogled u kojem se Dubrovnik prostire pod nogama, a pučina gubi u daljini. U tom trenutku ljepota briše granice vremena, nema ni prošlog ni budućeg, samo snažna svjesnost sadašnjeg.
Upravo iz tog simboličkog prostora započinje nova epizoda podcasta O prostoru, koju vodi Amir Vuk Zec, a u kojoj gostuje njegov prijatelj iz djetinjstva, arhitekta Srđa Hrisafović, koji je baš po pomenutom brdu Srđ dobio ime, u čast toponimu i ljubavi njegove majke Mirjane, Dubrovčanke plemenitog porijekla.
Kroz ličnu i porodičnu priču, Hrisafović govori o naslijeđu, gradu i vrijednostima koje oblikuju prostor, ali i o vremenu u kojem živimo.
– Otac mi je govorio da urbanizam gradi arhitekturu i da je kontekst jako važan, kaže Hrisafović te dodaje, prisjećajući se nekadašnjeg Sarajeva, kako su to bile generacije koje su istraživale: „Današnje generacije znaju gdje idu, mi smo išli u avanturu.“
Razgovor otvara i važne teme savremenog prostora, od nepostojanja zakona o svjetlosnom zagađenju do neiskorištenih planova poput onog za Bjelašnicu, ali i suptilnih odnosa intime i arhitekture:
– Mi smo jedina zemlja u regionu koja nema zakon o svjetlosnom zagađenju, a taj zakon kaže da ne smiješ svjetlo emitovat u atmosferu i da ne možeš ljudima to emitovati u kuće i stanove preko nekih reklama. Vi kada vozite i počne vam blicati, vaše se zjenice skupljaju i šire, i kako smo stariji ta rekacija je puno sporija i u tom trenutku mi ne vidimo. Možeš i da pogriješiš u određivanju distance. Taj zakon o svjetlosnom zagađenju ti daje neke upute kako treba da izgleda svjetlo: ulično, na autoputu, na cesti, svjetla na fasadama…, pojašnjava Hrisafović.
Podcast O prostoru još jednom potvrđuje da arhitektura nije samo građenje, već način razumijevanja svijeta i poziv na kretanje.
– Studenti moraju ići, moraju se micati… Kada odeš, bitno je da se vratiš. Ja sam otišao da bi se vratio, kaže Srđa Hrisafović.
Ova epizoda donosi i duh prijateljstva i vremena: sjećanja na studentske dane, muziku i atmosferu koja je oblikovala generacije.
– Naše prijateljstvo smo krunisali kumstvom, ali ti si i vjenčani kum Bakiru i Seki (Sebiji) Izetbegović, ono što želim da znaju naši gledaoci i slušaoci jeste da smo mi na Arhitekturi između predavanja imali odlične derneke. Kirba (op.a. Bakir Izetbegović) je, a mnogi to ne znaju, odlično svirao gitaru, prisjetio se Amir Vuk Zec.
