Search
Close this search box.
Search
Close this search box.
Pokreni video

Snježana Kopruner: Nikad manje znanja i morala, a više petica i vjernika – O prostoru sa Zecom i Vukom

Podijeli na Twitter
Podijeli na Facebook
Podijeli na LinkedIn
Podijeli email-om

Gošća Amira Vuka Zeca u novom izdanju podcasta O prostoru sa Zecom i Vukom je Snježana Kopruner inžinjerka mašinstva i magistrica tehničkih nauka, direktorica firme “GS-TMT” iz Travnika. Rođena je u Benkovcu, sa nepune tri godine odlazi u Zadar gdje je završava osnovno i srednje obrazovanje, a Fakultet strojarstva i brodogradnje (FSB) završava u Zagrebu, potom odlazi u Njemačku.

Radila je za jugoslovenski Bagat i nekoliko njemačkih kompanija, a onda se ukazala poslovna prilika da 2004. kupi jedan od pogona nekadašnjeg jugoslovenskog giganta tvornice mašina “Bratstva” koji se nalazi u Travniku. Od tada kontinuirano ulaže u bosanskohercegovačku privredu, kreira novi poslovni ambijent u Travniku i u Prozor-Rami, gdje je nedavno otvorila novi proizvodni pogon.

Osim tvornice, u kojoj je Vuk Zec sreo i robota, gledao na djelu varioce, gošću je pitao i za aktivnosti u vezi sa izdavačkom djelatnošću i pomaganje radnicima u oblasti kulture.

– Imidž koji ima Bosna i Hercegovina je prilično nizak u odnosu na ono što on stvarno treba biti. Dakle, imidž države i ljudi koji u njoj žive su izuzetno važni. Način promidžbe Bosne i Hercegovine za mene je Dram radosti, izdavačka kuća koju smo organizirali zajedno sa Ivanom Lovrenovićom, glavni urednik je Enes Škrgo koji je i kustos Muzeja “Ive Andrića”. I ta izdavačka kuća nama bi trebala služiti za što bolju promociju Bosne i Hercegovine i poboljšanje imidža. Mislim da se dosta potcjenjuje i povijest same Bosne i Hercegovine. Reći ću nešto o čemu sam nedavno razmišljala, a to su ti naši pomiješani identiteti. Imamo neke vjerske identitete na koje smo podijeljeni, a ono što nam nedostaje su naši kulturni identiteti. A kulturni identitet nam je ista baza, isti jezik, bez obzira na to kako ga zovemo, mi se razumijemo. Često razmišljam i o tome da se u Hrvatskoj ili u Srbiji kaže da su im Bosanci i Hercegovci kao neka dijaspora, pa ih zovu Hrvatima ili Srbima, svejedno. Sada da ne ispadne da nešto puno politiziram, ali bi mi izuzetno interesantan podatak bio da u Bosni i Hercegovini pitamo koliko stanovnika ima porijeklo iz Hrvatske ili iz Srbije. Gotovo bismo ih jedva našli, govori Snježana Kopruner.

Dodaje da, kada odete u Hrvatsku ili u Srbiju, saznate podatke.

– Za Hrvatsku imam podatak da gotovo 80 posto stanovništva te zemlje ima porijeklo iz Bosne i Hercegovine, što znači da katolici Hrvati koji se nalaze u BiH nisu hrvatska dijaspora, nego su oni koji žive u Hrvatskoj dijaspora Bosne i Hercegovine. Toliko o tom našem ludilu i zbog toga je meni kulturni identitet puno važniji od tih vjerskih identiteta. Ivo Andrić je neko koga cijeli svijet poštuje. Koga sam god srela od mojih prijatelja u Njemačkoj, gotovo je svako znao za Ivu Andrića. Svako ga je čitao. A dođete u Travnik, ja uopće ne znam da li je on u lektiri danas, dakle, to je strašno. Nemate jedne ulice po imenu Ive Andrića. Moj pokojni suprug je uvijek bio ljut zbog toga. Govorio je da je najbolji brend Travnika Ivo Andrić, a nigdje ga nema. I on se uvijek trudio da promovira Ivu Andrića i kad je gospođa Fatima Masić, direktorica Zavičajnog muzeja u Travniku, pričala o problemima koje ima u održavanju same zgrade, onda mi je dala ideju da bi bilo dobro tu zgradu renovirati. Onda su se razne ideje počele rojiti u glavi, pa kao sad sa Nikolom Bašićem, tako i s tobom mi je pala na um ideja da bi ti mogao tu nešto napraviti. Ponosna sam na sve što je tamo učinjeno. Mislim da je Rodna kuća Ive Andrića danas ispunila onaj cilj zbog kojeg je obnovljena, sa prostorom za kulturna dešavanja, sa kafićem i sa tim restoranom, ističe Kopruner.

Govori kako sada Travničani imaju gdje izaći, mogu se kulturno uzdizati, a uživanje za gurmane je neki prateći sadržaj.

Domaćin i njegova gošća zaključuju kako su ovo najbolji primjeri da se od kulturoloških prostora koji su prilično zapušteni, može postići dobit za društvo

Načelniku općine Jozi Ivančeviću predložila je da se ime poslovne zone iz “Izlaza” promijeni u “Ulaz” te da Rama postane mjesto u koje će se ljudi vraćati. U pogonu tvornice “GS – Rama” trenutno je zaposleno 70 radnika, a u planu je zapošljavanje njih ukupno 250.

Snježana Kopruner uložila je značajna sredstva u obnovu kuće Ive Andrića u Travniku, a trenutno, finansijski pomaže projekat renoviranja Hasanpašića kule, također u Travniku.

Gledajte i slušajte novu epizodu podcasta O prostoru sa Zecom i Vukom u nedjelju u 21 sat na www.podcastoslobodjenje.ba.

Prethodnu epizodu podcasta O prostoru sa Zecom i Vukom možete pogledati OVDJE.

O autoru

Amir Vuk Zec – strastveni majstor arhitekture čiji stvaralački duh preobražava horizonte Bosne i Hercegovine i šireg regiona. Svoj život posvećuje arhitekturi, smatrajući je ne samo pozivom, već dušom svog bića. On je arhitekta koji ne slijedi konvencionalne staze, već sa dubokom strašću istražuje svaki prostor kao tajanstvenu priču za ljudsku dušu. Amirova neumoljiva dosljednost prema svojoj struci su neosporni. Njegova karijera nije rezultat slučajnosti, već plod predanosti. On ne stvara samo zgrade, već oživljava priče koje pulsiraju životom. Amir Vuk Zec ne samo da oblikuje prostor, već i vrijeme samo po sebi.

Pogledajte još neke podcaste