Siniša Stevanović, svojim igrama i odnosom prema klubu i navijačima, postao je jedan od najomiljenijih igrača Željezničara u posljednjoj deceniji.
Trenutno se vratio u Sarajevo, grad koji je njegov izbor za život, a karijeru je nastavio u redovima Slavije iz Istočnog Sarajeva u kojoj će, kako sam kaže najvjerovatnije i završiti svoju fudbalsku karijeru.
– Blizu mi je kuća, sve se poklopilo da budem tu blizu. Sa Dobrinje do trening centra mi je četiri minute. Lijepo mi je u Slaviji, atmosfera je top, ima nas par matoraca, puno je dječaka. Igramo Prvu ligu RS, napravili smo finu ekipicu, kotrljamo se. Dosta je igrača protiv kojih sam igrao tokom karijere. Sve je suprotnost od onog kako je bilo na terenu između nas. Zaista momci za pet. Drago mi je da sam dio ovog velikog kluba. Žao mi je što nije to ona stara Slavija, ali sam tu da pomognem koliko mogu u narednom periodu, kazao je Stevanović.
Interesantno je da je Stevanović prilično kasno ušao u svijet fudbala, a do 14. godine je trenirao karate ispričao nam je u (IN)Direktu.
– Ja sam osvojio sve medalje koje su se mogle osvojiti planetarno. Bio sam državni, balkanski, evropski i svjetski prvak. Fudbal sam igrao ispred zgrade sa drugovima, volio sam da ga igram u školi. Jedan nastavnik me vidio i htio je da igram za školu. Na tim turnirima sam se isticao i jednom se desilo da su tu bili ljudi iz Partizana, koji su pratili te turnire. Saša ilić i Danko Lazović su dijelili medalje, ja sam se istakao bio sam najbolji strijelac i tokom dodjele pehara pitali me gdje treniraš, ja sam im rekao da sam karatista. Zvali su me da dođem na probu, moj otac je dogovorio i došao sam na probu. Tako je krenula moja fudbalska priča, prisjetio se Stevanović.
U Partizanu je prošao školu fudbala, uspijevao je da se izbori sa svim izazovima koje je imao tada. Uspio je da dođe do prvog tima Partizana, a tamo ga je dočekala jedna sjajna ekipa.
– Radom sam sve napravio. Nakon rada se vidi napredak, a onda ti dobijaš samopouzdanje. Ulaziš u ozbiljan fudbal i moja vodilja je bila da kad sam već došao u profesionalan fudbal da pokažem zašto sam tu. Zašto sam u Partizanu, Spartaku koji je tada igrao Kup UEFA, ali i imaš obavezu da opravdaš povjerenje koje si dobio od kluba, trenera, saigrača, kaže on.
A pričap je i o poštovanju na terenu.
– Krstajić, Gravrančić, Cleo, Moreira, Diara, Ljajić koji je bio nevjerovatan talenat. I ja starijim se obraćam sa vi. Na treninzima, na utakmicama svima se obraćam sa vi, bez šale. To je takvo poštovanje bilo ja sam njih gledao na TV. Nekada sam ih u prolazu samo gledao, a onda sam “upao” u tim sa njima. Sve je bilo na vi, dok mi jednom Nenad Đorđević nije rekao, stani mali mi smo ovdje svi isti. To je bila jedna faza odrastanja, kaže Stevanović.
Igrao je za mladu reprezentaciju sa sjajnim igračima.
– Bili su to sjajni igrači koji su igrali za velike klubove, a ja sam dolazio iz Spartaka iz Subotice. Matić, Tadić, Ljajić, Sulejmani, to su igrači koji su već tada bili u velikim klubovima sa ozbiljnim primanjima. Strašna generacija koja je igrala vrlo dobro, ali smo jedina generacija koja se nije plasirala na prvenstvo, priča on.
U prvom dijelu podcasta sa Sinišom Stevanović, bivši fudbaler Željezničara govorio nam je o fudbalskom odrastanju, nastupima za Partizan i Spartak, ali i ponudama koje je dobio od španskih klubova i nesrećama koje su ga pratile, pa nije došlo do transfera.
