40. je godišnjica Zabranjenog pušenja i izlaska albuma „Das ist Walter“, 80. je godišnjica Oslobođenja i 55. Skenderije. Tim povodom će Zabranjeno pušenje 24. 5. održati veliki besplatan koncert u Skenderiji povodom kojeg smo u podcastu U kontru sa Draganom Markovinom ugostili Davora Sučića aka Seju Sexona Sulu.
Je li uopće mogao i pomisliti te 1984. da će slaviti 40. godišnjicu aktivnog benda i to zajedno s dva velika simbola Sarajeva? Pričalo se i o tome zbog čega je New primitives kasnio nekoliko godina u odnosu na Novi val. Kako to da su u istom pokretu i skoro u isto vrijeme osvanuli bendovi tako različite poetike, poput Zabranjenog pušenja, Plavog orkestra i Crvene jabuke.
Nisu preskočili ni temu socijalne kritike u tekstovima i aferu „crko maršal“ i kako su ih političke strukture u Sarajevu primile. Otvorili su i pitanje prvih višestranačkih izbora u Sarajevu i o tome za koga je Sejo glasao.
Nije zaobiđeno ni pitanje zbog čega se on i mnogi drugi ljudi iz svijeta umjetnosti koji nemaju nikakvu političku, društvenu ili možda intimnu prepreku, poput Emira Kusturice ili Neleta Karajlića, nisu vratili u Sarajevo.
– Svašta se ranije dešavalo, lično meni nikad nisu bili simpatični njegovi (Neletovi) politički izrazi, njegov odnos prema gradu i njegovo dodvoravanje novoj sredini, kaže Sula, uvjeren da za tim nije bilo potrebe: “Niko ni za mene nije znao, pa sam opet došao i do benda, i do posla i živim od toga, ali neko dodvoravanje lokalnoj sredini nisam baš shvatio kao ultimativno da bih preživio u Zagrebu, da sad moram biti neki veliki Hrvat. Ali i to su legitimne stvari, svaki čovjek ima pravo da voli, cijeni, poštuje, prosuđuje, da sudi. I s te strane ja nisam imao šta da kažem, meni lično – kažem opet – nije prijalo, zato što ta njegova priča jednostavno ne pije vodu, po meni je potpuno fake. Ta priča o odlasku u egzodus iz Sarajeva, te neke mojsijevske, biblijske slike, to jednostavno nije istina. Znamo kako se išlo iz Sarajeva, znamo i za političke odluke, ali to sve nije razlog, a još manje istina da se kaže kako Sarajlije ne žele u svom gradu Srbe, Hrvate ili nekog trećeg.”
Razgovarali su i o „novom“ prostratnom Zabranjenom pušenju, kako je nastao prvi postratni album „Fildžan viška“ kojeg je napravio s Elvisom J. Kurtovichem i s Minkom. Riječi je bilo i o Top listi nadrealista i djelovanju u ratnom periodu.
Na koncu su pričali i o posljednjem sporu koji je završio na sudu, zašto ga je to najviše pogodilo, o tome je li ga iznenadio njegov i Kusturicin postratni put i karijera. Vezano za to, otvorili su temu proročanskog posljednjeg predratnog albuma „Male priče o velikoj ljubavi“.
– Mi smo ostali zatečeni Neletovim poslovnim potezima. Nije u pitanju izvođenje, ali ne možeš prodavati tuđe pjesme. Ne mogu ja prodavati autorska prava na tvojim knjigama. I ako sam te pustio u moj stan da živiš i da spavaš u njemu, ne znači da ga možeš prodati, a nama se desilo upravo to. Mi smo vrlo benevolentno gledali na upotrebu materijala, radili su to i on i Kusturica, međutim čitavo vrijeme u Beogradu je masa tih stvari prodavana kao njegovo. Mojih 16 pjesama se prodaje kao kompilacija! Problem sa Stefanom Milenkovićem nije što su oni to izveli već što su to prodali televiziji Srbije, kao svoje djelo, kaže Sučić.
– Moje naselje je bilo putokaz za film “Praznik u Sarajevu”. To su ljudi koji su pljačkali po Milanu, po Frankfurtu, valjali galerije, iznosili slike. To su bili kriminalci evropskog ranga, vrh u tom poslu, krem dela krem. Ali na Koševu nikada kiflu nisu ukrali. To su ljudi koji su na Koševu šamarali lopove koji po našim stanovima kradu bicikla iz podruma. Svoje komšije i djecu s kojima su odrasli su cijenili i respektirali. Zato na Koševu nije niko krao. Te se stvari ne rade i te su stvari nedopustive. To je kodeks Koševa. Nele je pao na kodeksu Koševa, objašnjava.
Kako sada, s četrdesetogodišnjim odmakom, gleda na nasljeđe socijalističkog razdoblja u Sarajevu i Jugoslaviji, misli li se možda u penziji vratiti u Sarajevo, je li Pušenje zadesila ista sudbina kao i Štulića kojem je nakon svega opet najveći hit ostao prvi singl „Balkan“, kao što je njima ostala „Zenica blues“, o kontekstu nastanka pjesme „Yugo 45“ te o vječnoj dilemi Željo ili Sarajevo slušajte i gledajte ove subote u 21 sat na www.podcastoslobodjenje.ba.
Prethodnu epizodu podcasta U kontru sa Draganom Markovinom u kojoj je gost bio Admir Mujkić, pogledajte OVDJE.
