Vjerujemo da je rijetko kojem internet korisniku promakao viralni spot za pjesmu “Iza oblaka” u izvođenju autentičnog Redžepa Redžepovića Lepog iz Novog Pazara. Vrlo brzo, ovaj muzičar je, potpuno spontano, postao nekrunisani kralj mimova. Međutim, iza ovog umjetnika jedinstvenog muzičkog pristupa i prepoznatljivog izgleda, krije se cijeli jedan život koji je odlučio podijeliti baš sa nama.
Odrastajući u ne tako lijepim uslovima, bez prisustva i ljubavi roditelja, proveo je djetinjstvo u Novom Pazaru. Nikada se, kaže, nije uklapao. Vršnjaci su ga izbjegavali, porodici je predstavljao teret, a on je utočište pronalazio u stihovima koje je stvarao već od rane dobi.
– Otac je radio u Zagrebu i kada je moja majka otišla kod njega, porodila se. Tako sam ja rođen u Zagrebu. Međutim, roditelji su se razveli, otac je nastavio da živi u Zagrebu, a majku sam tek kasnije vidio. Ona je bila u nekom tamo daljem gradu, živjela je svoj život. Otac je poslije tog rastanka počeo mnogo da pije, mislim da nikada to nije mogao da preboli, mene su uzeli deda i nana, i nju sam zvao majka. Nažalost, nana je umrla kada sam imao devet godina – kada je ona umrla, umro je taj cijeli moj svijet, emotivno je ispričao Lepi.
Podršku familije nije imao. Smatrali su ga, kaže, izrodom i kao nekoga ko je u Novi Pazar doveden da im smeta. Dedu, sa kojim je odrastao, doživljavao je kao strogog, ali pravednog čovjeka, međutim, Lepom je nedostajao neko sa kim može podijeliti svoje misli i ko umije zadovoljiti znatiželju jednog djeteta.
– Kada bih dedu pokušao nešto da pitam, nisam uspijevao dobiti odgovor. Nije se dešavalo da mi sjednemo i pričamo. Kasnije, kada sam odrastao, sklopile su se neke kockice i shvatio sam da je on bio čovjek u svojim problemima. Međutim, kako se tada nisam imao kome žaliti, negdje u sedmom razredu, nađem neku vježbanku iz petog razreda, sjećam se, one tanke, plave, sa možda desetak listova i počeo sam da pišem tu, odnosno da se žalim, da se jadam, da pričam toj svesci, prisjetio se Lepi.
Naimaština je nešto što je Lepog pratilo cijelo djetinjstvo, a kasnije uticalo i na tok njegovog životnog puta. Upravo iz tih razloga, završio je samo osnovnu školu jer za nastavak školovanja nije bilo novca.
– Završio sam samo osnovnu školu i prvi razred srednje. Drugi sam samo počeo jer nisam imao ni sveske, ni knjige, moji nisu imali novca. Stalno sam išao bos, meni je to bio merak. U tim momentima dok si dijete, ti ne shvataš da možda oni ni nemaju, tako da je to većinom bilo zanimljivo za mene. Nosio sam pletene gaće stalno, to je nana mogla da isplete, to sam nosio, kapa sam imao dovoljno za zimu, a poslije sam imao neke džempere, ali to je sve bilo – ili previše veliko, ili previše malo, ili isprljano, ili pocijepano, to je od drugih, od nekoga kome to više ne treba, pa bi meni davali. Bio sam malo ratobornije dijete, ali djeca su me izbjegavala. Izbjegavali su me zato što sam ja, moram da priznam, non stop bio nekako prljav jer sam se igrao u avliji, ispričao je Lepi.
Svoju poeziju, nastalu iz usamljenosti, nastavio je stvarati i kasnije, spojio je sa notama, pa su tako nastajale pjesme od kojih je ogroman uspjeh doživjela upravo ona “Iza oblaka”. Lepi odlazi u Njemačku gdje prvo radi kao zidar, zatim kao nadzornik, a kasnije i kao upravitelj vlastite firme. Dešavaju se ljubavi, nekoliko brakova, troje djece i kraći povratak u Novi Pazar.
Danas Lepi živi u Sarajevu i tu, kaže, planira i ostati.
Cijelu priču “Iza oblaka” poslušajte i pogledajte u novoj epizodi podcasta Opet Laka na www.oslobodjenje.ba.
Prethodnu epizodu podcasta Opet Laka u kojoj je gost bio Andrija Milošević, možete gledati OVDJE.
