U novom izdanju podcasta U kontru, Dragan Markovina razgovarao je s Nenadom Čankom, legendom opozicijske scene u Srbiji, bivšim zastupnikom u Narodnoj skupštini Republike Srbije i višedecenijskim predsjednikom Lige socijaldemokrata Vojvodine.
Fašizam i nasilje
S čovjekom upečatljivog scenskog nastupa, koji je posljednje decenije proveo izložen svakoj vrsti režimskog nasilja, Markovina je razgovarao o tome zbog čega se povukao iz aktivne politike, i to svega dan nakon pada nadstrešnice na željezničkoj stanici u Novom Sadu, tragedije u kojoj je poginulo 16 ljudi.
Razgovarali su o smislu bavljenja politikom u Srbiji, identitetu Vojvodine i pitanju je li Čanak ikada aktivno radio na nezavisnosti pokrajine. Dotakli su se i tabloida i medijske scene Srbije i uloge Informera. Kao i toga u što su sve ljudi danas spremni povjerovati.
Čanak je govorio o svojoj tezi da Srbija živi u fašizmu. Potom o nasilju Vučićeve vlasti i stanju društvene svijesti za koje smatra da se nije promijenilo niti pokazuje naznake promjene. Poručio je i kako je sasvim nebitno hoće li Vučić pasti dok se ne promijeni stanje svijesti, dodajući da Vučića zapravo niko nije ni želio srušiti.
Nema gazde
U podcastu su analizirali i ulogu Evropske unije, koja je, prema Čankovim riječima, godinama podržavala Vučićev režim. O uticaju Srpske pravoslavne crkve i činjenicu da je sudbina Srba u regionu često samo paravan vladajućim strukturama.
– Srpska pravoslavna crkva ti je pravi primer kako izgleda firma kad u nju gazda ne svrati 2.000 godina. Ono kao crkva je kuća Božija, a mi smo samo portiri. Ali ostavite vi pare kod nas, a mi ćemo dati gazdi kad dođe, a gazde nema 2.000 godina. Mislim, evo, to ti je, to ti je crkva. Uzmu, varaju ljude, obećavaju: “Samo ti umri i biće super. ” I šta? Kad pogledaš samo automobile koje voze, gde i kako žive. Srpska pravoslavna crkva je posle naftne industrije Srbije, firma sa najvećim prometom u Srbiji. SPC, jedina firma koja radi bez fiskalnog računa, može da podiže pare u kešu, govori Čanak.
Bilo je riječi i o njegovom gostovanju kod Milomira Marića, lažima Vojislava Šešelja, ali i o Srbiji koja se nikako ne uspijeva osloboditi ideje o vođi i centraliziranoj državi.
Na kraju, Čanak je govorio i o raspolućenosti prosječnog građanina Srbije, koji budućnost vidi na Zapadu, dok istovremeno ideološki insistira na antizapadnim vrijednostima i okrenutosti Rusiji i Istoku, kao i o studentskim protestima i preuzimanju inicijalnog novosadskog pokreta od strane beogradskih studenata.
