U novoj epizodi podcasta O prostoru ugostili smo akademskog slikara Muhameda Bajramovića, umjetnika čije su stvaralaštvo prepoznali brojni likovni kritičari. Bajramovićevo stvaranje je samozatajno jer istinski vrijedne stvari nisu u životu dostupne „na izvolite“.
Stvarajući izvan glavnih tokova umjetničke promocije, iz svoje Zenice, Bajramović gradi opus koji po snazi izraza i dubini poruke pripada samom vrhu bh. likovne scene. Njegova djela svjedoče da umjetnost nije samo estetski čin, već i svojevrsna dioptrija kroz koju se svijet sagledava humanije, svjesnije i odgovornije i prema onome što nas okružuje i prema tragovima koje ostavljamo iza sebe.
Oskudica i bogatstvo
Odrastao u skromnim okolnostima, na meraji porodičnog imanja u Tetovu nadomak Zenice, u blizini rijeke Bosne, Bajramović je već u najranijim godinama primio ključne lekcije prostora kojem pripada. Taj prostor ga je oblikovao i odredio.
Životni put Bajramovića u mnogo čemu simbolizira i put Bosne, a posebno njegove Zenice. Odrastao u vremenu oskudice, ali i u bogatstvu porodičnih i kulturnih vrijednosti, formiran je među tihim, dostojanstvenim ljudima koji su gradili socijalizam, a istovremeno čuvali vlastitu tradiciju. Upravo ta sredina bila je njegova prva i najvažnija škola.
S ruksakom na leđima odlazi u Sarajevo. Tamo upisuje Srednju školu primijenjenih umjetnosti, instituciju koja je u to vrijeme imala gotovo akademski status. Uči od istaknutih profesora poput Mice Todorović, Voje Dimitrijevića, Arfana Hozića, Rizaha Štetića i Zdenka Grgića. A upravo oni će ostaviti snažan trag u njegovom umjetničkom formiranju.
Povratak
Nakon školovanja vraća se u rodni kraj, gdje započinje rad kao nastavnik, a potom nastavlja obrazovanje na Pedagoškom fakultetu. Profesionalni put ga vodi i u građevinsku firmu „Izgradnja“ Zenica, u čijim prostorijama 1983. godine organizuje svoju prvu samostalnu izložbu. To je bio trenutak koji označava početak njegovog javnog umjetničkog djelovanja. Ubrzo slijede nagrade i učešća na grupnim izložbama.
Kao pripadnik prve generacije diplomaca Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu, Bajramović dobija dodatni podstrek za dalji rad i angažman. Postaje jedan od osnivača Likovne galerije u Zenici, pokretač inicijative za izgradnju Muzeja grada Zenice, čiji će kasnije biti i direktor. Ne smije se zaboraviti da je Bajramović jedan od začetnika obnove starog grada Vranduka.
