Fahrudin Pecikoza: Čaršija mi je napisala pola pjesama – O prostoru sa Zecom i Vukom

Podijeli na Twitter
Podijeli na Facebook
Podijeli na LinkedIn
Podijeli email-om

Fahrudin Pecikoza, jedan od najpoznatijih i najuspješnijih tekstopisaca u regionu, gost je novog izdanja podcasta O prostoru koji vodi arhitekta Amir Vuk Zec. Pecikoza je rođen 1962. godine u Sarajevu, na Vratniku, gdje je i odrastao.

Zanimljivo je kako se Fahrudin uopće počeo baviti pisanjem pjesama. Naime, radio je kao konobar, ali je oduvijek bio zaljubljenik u stihove. Kako je vidio da od konobarisanja nema velike zarade, prva ambicija bila mu je napisati zbirku poezije, no nakon što je upoznao neke pjesnike i shvatio da se ni oni nisu obogatili od svog rada, pomislio je da bi mogao početi pisati pjesme za muzičare.

Tako je i započela njegova karijera. Sarađivao je s najvećim muzičarima na prostoru Balkana i napisao je tekstove Elviri Rahić, Nedi Ukraden, Severini, Tajči, Maji Šuput, Jeleni Tomašević, Lepoj Breni, Sanji Doležal, Hariju Mata Hariju, Dini Merlinu, Halidu Bešliću, Zdravku Čoliću, Željku Joksimoviću, Muhamedu Fazlagiću Fazli, Semiru Ceriću Koketu, Mladenu Vojičiću Tifi, Halidu Muslimoviću, Borisu Novkoviću i drugima.

 – Čaršija je napisala pola mojih pjesama. Šibicari za Vijećnice su autori pjesme “Prsten i zlatni lanac” jer su šibicari valjali “Prsten, kaput, sat, lanac sve prima Bosanac.”, kad sam čuo, to je meni ostalo. Zazvoni ti u ušima ta rima, kaže Pecikoza.

Napisao je pjesmu “Sva bol svijeta”, koju je 1993. godine Fazla izveo na Eurosongu u Dublinu, a 2006. godine je s kolegom Dejanom Ivanovićem napisao tekst pjesme “Lejla”, koju je izveo Hari Varešanović na Eurosongu u Ateni.

Sa Zecom je razgovarao o odrastanju na Vratniku i životu u mahali, koliko je čaršija imala utjecaja na njega, šta je sve kao dječak radio da zaradi džeparac, kako se zaposlio u ćevabdžinici „Kod Kurte“, konobarisanju, o mangupima i mangupluku tada, i danas, kako su nastali tekstovi za neke od njegovih najpoznatijih pjesama te zašto je ušao u politiku.

– Gluho bilo šta smo prošli, uz smijeh je Pecikoza prokomentarisao na kraju gostovanja jer su se i on, i Zec prisjetili brojnih anegdota.

Terapija smijehom bi mogao biti drugi naziv za ovaj podcast koji možete gledati i slušati ove nedjelje u 21 sat na www.oslobodjenje.ba.

Prošlu epizodu podcasta O prostoru sa Zecom i Vukom možete pogledati OVDJE.

O autoru

Amir Vuk Zec – strastveni majstor arhitekture čiji stvaralački duh preobražava horizonte Bosne i Hercegovine i šireg regiona. Svoj život posvećuje arhitekturi, smatrajući je ne samo pozivom, već dušom svog bića. On je arhitekta koji ne slijedi konvencionalne staze, već sa dubokom strašću istražuje svaki prostor kao tajanstvenu priču za ljudsku dušu. Amirova neumoljiva dosljednost prema svojoj struci su neosporni. Njegova karijera nije rezultat slučajnosti, već plod predanosti. On ne stvara samo zgrade, već oživljava priče koje pulsiraju životom. Amir Vuk Zec ne samo da oblikuje prostor, već i vrijeme samo po sebi.

Pogledajte još neke podcaste