Još kao dječak bio je član dječjeg omladinskog dramskog studija Radio Televizije Beograd, a Fakultet dramskih umjetnosti završio je u klasi profesora Predraga Bajčetića. Bivši je pjevač kultnog benda Generacija 5 te Fuzzbox, a aktuelni frontmen grupe Death Saw. Srbijanski glumac i roker i jedan od omiljenih mentora u takmičenju Zvezde Granda, Đorđe Nikolić, poznatiji kao Đorđe David, ovog petka stiže u goste podcasta Opet Laka.
Otkud roker u Zvezdama Granda? Kako je Đorđe David Bred Pitu “skinuo ribu”? Kako je biti “ćale” u 50-oj te kako se osjeća sa svojih “60 banki”?
Kroz dvosatni podcast razgovor, Đorđe se prisjetio oca, koji je bio istaknuti član Saveza komunista, porodice i ispričao kako je bilo odrastati u patrijarhatu. Zbog čega su ova dva umjetnika uvijek na strani žena te zašto Đorđe smatra da dva muškarca ne trebaju odgajati dijete? Prisjetio se prijateljstva sa bh. glumcem Harisom Burinom, koji više nije među nama, studentskih dana te priznao kako se sa članovima Generacije 5 nije razišao na lijep način.
Đorđe je u podcastu do detalja podijelio priču o strašnoj saobraćajnoj nesreći u kojoj je tragično nastradala jedna žena iz Sjeverne Makedonije.
– Bila je jeziva magla. Djevojka je sa svojom majkom, vozeći auto, ušla u suprotnu traku autoputa, doživjela direktan sudar i ja sam naletio na postojeće stanje. Uz tu maglu, dolazio je ogroman snop svjetlost sa pumpe, koja je sa desne strane, koji me zaslijepio. Pri ulasku u tu somotsku gustu zavjesu, oduzeo sam gas i upalio duga svjetla. Sljedeće što sam uradio, to je, u isto vrijeme, kočnica i volan u desno jer sam vidio dvije olupine koje nisu osvijetljene. Jedna sekunda je dovoljna da se pređe 32 m u toj brzini, jedan sekund ima 1. 000 milisekundi, u tih 1. 000 milisekundi, ti imaš 76,7 slika koje tvoje oko bilježi. 13 milisekundi je dovoljno za jednu sliku. Te slike mene sada proganjaju… Jasna slika prvog poljupca, jasna slika polaganja prijemnog za glumu, jasna slika mene na stejdžu sa bendom, jasna slika Staše, jasna slika Ane i onda kao neko otriježnjenje gdje ti ne znaš gdje se nalaziš, baloni su naduvani u kolima oko tebe, ne osjećaš ni hladnoću, ne osjećaš ništa, jednostavno, jedino što sam u tom trenutku uradio to je – aha, mobilni je tu, dokumenta će mi trebati, ispričao je Đorđe.
Međutim, ubrzo je saznao da je prilikom nesreće jedna osoba smrtno stradala.
– Ramenom sam otkinuo vrata, popeo se uzbrdo jer sam sletio s puta i znam da je neka žena tu bila i rekla je “Ti si sav krvav!”. Ja pogledam i jedino što sam imao je rasjekotina na ruci, otvorena ruka, kost sam lijepo vidio, ali to je zaraslo. Kada sam sjeo u sanitet, pitao sam šta je, ko je, je li ima povrijeđenih, je li neko poginuo… E sad, rušenje svega onoga za šta ljudi mene vezuju. Ja kažem, da su svi narkomani kao ja, ovo bi bila planeta zdravih ljudi u rock ‘n’ rollu. Odmah su vadili krv i ispitivali me na opijate i na alkohol. Ja sam čovjek koji je vrlo ozbiljno u sportu, čak ni ne pijem, istakao je Đorđe.
Prava agonija krenula je tek nakon izvjesnog vremena, a Đorđe je insistirao da porazgovara sa suprugom usmrćene žene.
– Tek poslije mjesec i po dana kreće agonija. Uhvati te strah poslije tri-četiri dana, pa poslije nedjelju dana, ali kada prođe mjesec i po dana, kad te slike hladne glave krenu u snu da ti se vraćaju, da te bude, to je ozbiljna drama. Ja sam odmah insistirao da se vidim sa čovjekom čija je kćerka bila za volanom i čija je žena, tim spletom nesretnih okolnosti, izgubila život. Svjetovali su me da to ne radim, ja sam bio uporan. Sjeo sam preko puta čovjeka poslije dva mjeseca, gdje mi je i on rekao da je spreman da, od čovjeka koji je držao volan u rukama, čuje cijelu priču. To je bio ozbiljan emotivni lom kod njega, težak za gledati i on je meni ovako rekao, citiraću ga “Meni su moji iz policije rekli da si ti čist, što se tiče mene i mojih sinova, ti nemaš ništa sa nama, ja moram da brinem o mojoj kćerki čije je psihičko stanje narušeno. Ona je moja briga, ona je napravila ozbiljno krivično djelo.”. Dao sam mu moj broj telefona i rekao da sam tu za njega i njegove sinove – bilo šta iz Beograda i za bilo šta odakle god, stojim na raspolaganju. Ne mogu sve, ali mogu mnogo. On je meni također dao broj telefona i rekao da mu se javim ukoliko budem imao potrebu da sjednem sa njim i da popijem piće u Kumanovu, kazao je Đorđe.
Laku je zanimalo da li je nakon tog razgovora osjećao neku vrstu olakšanja.
– Progledao sam, ali znaš zbog čega? Ja vjerujem u nebo, vjerujem u tu neku karmu – učini zlo, vratiće ti se duplo, učini dobro, vratiće ti se duplo. Kad činim dobro, ne radim da mi se vrati, ali kad činim zlo, bojim se da mi se vrati. Kad kažem zlo, ovo što se desilo je zlo, ne mojom krivicom, ali je zlo. Imam dijete, samo se plašim da mi se na dijete ne vrati. Kad dobiješ dijete, glava ti je drugačije baždarena, priznao je Đorđe.
Novu epizodu podcasta Opet Laka slučajte i gledajte ovog petka u 20 sati na www.podcastoslobodjenje.ba.
Prethodnu epizodu podcasta Opet Laka u kojoj je gost bio Admir Glamočak, pogledajte OVDJE.
