Došao je u Sarajevo kao anonimus, ostao devet sezona i skupio 209 odigranih utakmica. Osvojio je Kup BiH, titulu prvaka i nagradu „Ismir Pintol“. Momak iz Željeznog Polja je počeo u Žepču, kalio se u Čeliku, Đerzelezu, Vratniku, igrao još za Slobodu i završio krug povratkom u matično Žepče. Damir Hadžić je gost 28. epizode podcasta (IN)Direkt.
Razgovarali su o Damirovim počecima i treniranju fudbala u izbjeglištvu u Njemačkoj. Nezaobilazna tema je bio Čelik, lijepe i manje lijepe uspomene koje ga vežu za taj klub te brojne anegdote. Damir je ispričao kako ga je Kemal Alispahić doveo u NK Đerzelez, promijenio mu poziciju sa špica na krilo, pa ga poslije zvao u Sarajevo. Uvjeravao je Kemu kako nije nivo igrača za Sarajevo, ali je Alispahić bio uporan. Damir nam je pričao o saradnji i odnosu sa Husrefom Musemićem i Mehmedom Janjošem, otkrio koji mu je nadraži gol u bordo dresu i potpuno iskreno pojasnio razlaz sa Sarajevom.
2009. godine došla je nagrada “Ismir Pintol”.
– To je vrhunac. Možemo se mi ne slagati sa navijačima, imati nesporazume, ali oni određuju i zbog njih se na kraju i igra. U takvoj konkurenciji i među toliko igrača da dobijem tu nagradu mi je bilo da se naježiš. Pogotovo značaj i ta emocija. Nisam mogao vjerovati kada su me prozvali i uručili nagradu. Kući je čuvam. Naravno i titula mi je draga i ima svoju veličinu, ali ova… Mene su navijači držali svih osam sezona koje sam bio u Sarajevu. I dan danas imam kontakt sa njima, prisjeća se Hadžić.
Damira Hadžića možete slušati, gledati i bolje upoznati na www.podcastoslobodjenje.ba.
Ukoliko ste propustili prethodne epizode podcasta (IN)Direkt-a možete ih pogledati OVDJE.
