Naš slavni arhitekta u podcastu Oslobođenja ugostio je svog kolegu Josipa Ledića iz Travnika s kojim je zajedno radio na obnovi rodne kuće Ive Andrića, ali i o još nekim važnim projektima.
Gost Amira Vuka Zeca u podcastu O prostoru sa Zecom i Vukom ove nedjelje je arhitekta Josip Ledić iz Travnika. Razgovarali su o razlozima Josipovog povratka u Travnik nakon završetka studija u Sarajevu, o počecima Josipove karijere, otvaranju vlastitog arhitektonskog studija Ledić Arhitektura 2013. godine, koji danas ima desetak uposlenih, što je za Travnik relativno veliki broj.
Razgovarali su i o realizovanim projektima u Jajcu, Rami, Žepču, Mostaru, Sarajevu, u Hrvatskoj i Australiji, sa posebnim osvrtom na projekat obnove rodne kuće Ive Andrića u Travniku i aktuelnom projektu Plava voda, također u Travniku, na kojem su Zec i Josip sarađivali i sarađuju, o sakralnoj arhitekturi po kojoj je studio najpoznatiji, o Josipovoj saradnji sa prof. Zlatkom Ugljenom, te šta ga definira kao arhitektu.
– Drago mi je na kraju što smo uspjeli obnoviti Andrićevu kuću na najbolji i najiskreniji mogući način u tom trenutku. Za mene, kao relativno mladog arhitektu, to je bila prilika da naučim neke stvari. A plus u svojoj čaršiji, gdje je, zapravo, malo nezahvalno raditi jer svaka čaršija ima svoje načine… A to je jako bitan objekat. A mi, Travničani, stvarno volimo svoj grad i to svako na svoj način. I u tom jednom trenutku, kad smo mi počeli rušiti te stare zidove, kad smo počeli obnavljati tu zgradu koja je iznutra bila propala, Travničani nisu baš posve znali šta se dešava, šta se hoće. Odjednom je bilo – ruše nam rodnu kuću našeg nobelovca! Kako to, šta je, čiji je interes? Puno je bilo pritisaka koje čovjek treba i mora znati kanalizirati i postaviti se prema tome. Jer je to uistinu i vrijedna lokacija i bitan prostor svih nas. Međutim, na kraju smo to napravili i od struke je prepoznato kao jedan jako uspješan projekat. I od investitora, a i, što je najbitnije, od građana.
Danas su svi ponosni na to što smo uradili, rado dolaze. To je, uistinu, mjesto susreta, kako i poručuje Ex Ponto. I sve to zahvaljujući dvjema ženama – gospođi Fatimi Maslić, direktorici našeg muzeja u Travniku, i Snježani Köpruner, koja je inače uspješna poduzetnica. Arhitekti imaju često i svoje mecene koji su veliki naručioci, pa kasnije, kao što je u slučaju Snježane, postanemo veliki prijatelji. Puno radimo za njih. Snježana je odlučila na neki način uložiti vlastite novce da jedno takvo mjesto doživi svoje novo rođenje. Reinkarnaciju. Skupa smo uspjeli oživjeti prostor gdje ima kulturnih događaja, razne prezentacije, knjige, malo koncerta, male izložbe. A ugostiteljski sadržaj daje mogućnost da taj prostor bude održiv. Da funkcionira, priča Ledić i ponovo zahvaljuje Fatimi Maslić i Snježani Köpruner, koja je porijeklom iz Zadra, ali je u srednjoj Bosni ostvarila biznis i ne samo što važi za najpoželjnijeg poslodavca srednje Bosne već misli o prostoru i želi omogućiti da se živi kultura.
– Ta socijalna osjetljivost kod Snježane je stvarno nešto nevjerovatno. I, uistinu, mene kao čovjeka, poduzetnika i arhitektu inspiriše, ima puno stvari koje mogu naučiti od gospođe Snježane, kaže Ledić.
Pratite podcast O prostoru sa Zecom i Vukom u nedjelju u 21 sat na www.podcastoslobodjenje.ba.
Prošlu epizodu podcasta O prostoru sa Zecom i Vukom možete pogledati OVDJE.
