U novoj epizodi Oslobođene razgovaramo o alimentaciji, temi o kojoj se nedovoljno govori, a tiče se hiljada žena i djece. Gošća Jasmina Skender donosi ličnu priču o životu majke koja je, umjesto sigurnosti koju zakon garantuje, ostala prepuštena borbi za osnovna prava svog djeteta. Šta znači odrastati bez podrške koja bi trebala biti osnovno pravo svakog djeteta i kako djeci objasniti takvu nepravdu?
Jasmina u razgovoru opisuje kako je njen bivši partner u početku djelovao kao idealan momak, dijelili isto društvo i činili se kao savršen par koji očekuje dijete. Međutim, situacija se naglo promijenila.
Jedne večeri, dok se vraćala kući, na televiziji je vidjela prilog u kojem njenog partnera povezuju sa drugom ženom, što joj je on naposljetku i priznao. Zaljubio se u drugu u trenutku kada je ona bila trudna s njegovim djetetom. Jasmina kaže da ga je molila da barem do poroda i prvih mjeseci djetetovog života zaštiti nju i dijete od medijskog izlaganja, ali on to nije ispoštovao. Naprotiv, davao je, kako kaže, zlonamjerne izjave u javnosti, pokušavajući umanjiti njihovu vezu tvrdeći, između ostalog, da su bili zajedno samo jednu noć i da mu je ona kasnije došla trudna. Taj period za nju je bio izuzetno težak, jer je, kako opisuje, bila izložena konstantnim napadima i poniženju u medijima.
Prisjećajući se vremena nakon rođenja djeteta, kaže da tada praktično nije mogla raditi.
– Pomagali su mi roditelji i prijatelji, imala sam nešto ušteđevine, prodavala sam i lične stvari. To je bio period preživljavanja, navodi.
Govoreći o odnosu s porodicom bivšeg partnera, ističe da su uprkos svemu ostali u korektnim odnosima.
– Njegova majka i danas ima odličan odnos s mojim sinom. I ja nju jako poštujem, vjerujem da i ona poštuje mene, ali su njegovi roditelji trpjeli pritisak s njegove strane, ističe Jasmina.
Kada je riječ o alimentaciji, Jasmina kaže da je od početka bila spremna na dogovor, ali da on nije ispunio ni minimalne obaveze.
– Dala sam njemu da sam odredi koliko i kako će učestvovati, i vremenski i finansijski. Rekao je da može plaćati 200 maraka, ali ni to nije ispunio, govori Jasmina.
Dodaje da je zapravo željela potpuno drugačiji model roditeljstva.
– Za mene je idealno da oba roditelja ravnopravno učestvuju odgoju djeteta; pola vremena, pola odgovornosti, bez potrebe za alimentacijom. Ali o tome nije bilo ni govora, kaže Jasmina.
Iako je imala zakonsko pravo da potražuje alimentaciju, kaže da nije imala snage da ulazi u sudske procese.
– Bila sam iscrpljena i fizički i psihički. Imala sam malu bebu, a sudski procesi su zahtijevali vrijeme, novac i organizaciju koju tada nisam mogla iznijeti.
Posebno emotivno pamti trenutak kada je službenica Centra za socijalni rad procijenila uslove u kojima dijete živi.
– Sjećam se kako je rekla “polunamješten stan”, neuslovan za bebu. To me progonilo godinama. Moj najveći cilj tada bio je da mom sinu stvorim dom kakav zaslužuje i u tome sam uspjela, zaključuje Jasmina.
