U novu epizodu podcasta Opet Laka, stiže nam Nenad Danilović, poznat pod pseudonimom Neša Bridžis, stand-up komičar koji ne priznaje pretvaranje. Umjesto šala – priče. Umjesto monologa – svakodnevica. Umjesto distance – blizina. I sve to bez rezervne opcije. Svoje priče dijeli bez kalkulacija i filtera, iz stomaka, onog istog stomaka u kojem su se nakupili i život, i dječačka trema, i frustracija i inspiracija – sve ono što čini svaki njegov nastup, ali i njega samog.
Profesionalni angažman u svijetu komedije započeo je 2010. godine, a za to se, kaže, pripremao cijeli svoj život posmatrajući, još kao dijete, ljude iz prikrajka, a u više od 90 minuta ovog podcast razgovora, Neša se, između ostalog, prisjetio i jednog od svojih prvih nastupa, za koji će se, kasnije, uprkos tome što nije prošao ”najslavnije”, ispostaviti da je bio sudbonosan.
– Bilo je to u prvom razredu osnovne škole, kada sam se, nakon što sam izrecitovao svoju prvu pjesmu, upiškio u gaće. U tim godinama, ja sam napisao svoje djelo, dok su svi ostali pjevali neke vjerske pjesmice. Napisao sam pjesmu o prirodi i sada je izvodim na svojim nastupima. Ide ovako: “Ne grmite gromovi, ne padajte kiše, priroda se probudila i počasno nas ponudila.”. To je bilo sve i svi ti roditelji su tražili još, ali još nije bilo. Upiškio sam se od treme, od straha, od pogleda ljudi, od svega. I dan danas, tačno mogu da se sjetim svega toga i moje mame koja je nosila šešir, da je ne obrukam. Nosila je ona taj šešir još dugo. Ali ono što najviše pamtim od svega toga su face tih ljudi koji su gledali u mene dok je mene bilo sram. Bilo me je sram njihovih pogleda, ali kasnije, dok sam sazrijevao i radio jako puno na svom samopouzdanju, došli smo do zaključka da treba da se krenem baviti stand-up komedijom i da zamijenimo teze – da njih bude sramota, a da meni bude ekstra, ispričao je Neša.
Put do Neše Bridžisa kakav je danas, nije bio lak. Kada su “malom” Neši Šerpi, kako su ga tada zvali, u Ateljeu 212, gdje je radio kao dekorater, dali čekić i eksere, mislio je da pravi scenu za druge. Međutim, gradio je sopstvenu.
– Tokom perioda provedenog u pozorištu, radeći posao koji sam zaista obožavao, podižući i spuštajući crvenu zavjesu svim tim velikanima srpskog pozorišta, dosta sam naučio, ali ja sam tu bio Neša Šerpa, koji je bio skroz tamo u ćošku i slušao njihove priče iz života, anegdote, dešavanja. U Ateljeu 212 sam naučio i šta znači biti sujetan, i šta znači ego, i kako gledati čovjeka sa visine zato što kuca eksere ili radi ne znam ni ja šta, ali sam imao tu čast da za tim okruglim stolom, za kojim ja nisam mogao da sjedim, što je meni bilo potpuno suludo, ali hajde, slušao sam priče Danile Bate Stojkovića, Branimira Brstine i ostalih, kazao je Neša.
Svega se tu Neša, kaže, nagledao, ali na taj način se kalio, a kada bi publika otišla, onako krišom, sa sve čekićima i ekserima, izlazio bi na praznu scenu, razmišljajući kako bi izgledalo da on bude “taj” koji je pod svjetlima reflektora. Maštao je da jednog dana pozorište bude puno upravo zbog njega, i to se i dogodilo.
– Smatram da čovjek kad nešto manifestuje, postavi taj cilj i duboko vjeruje u njega, da nema uopšte sile koja može da ga spriječi da to uradi, zaključio je Neša.
Improvizacijom i pričom, bez potrebe da „pravi foru“, Neša je danas jedan od najistaknutijih domaćih stand-up komičara, koji iza sebe ima hiljade nastupa i hiljade ljudi koji su se u njegovom “haosu” prepoznali.
Novu epizodu vašeg omiljenog podcasta slušajte i gledajte na www.oslobodjenje.ba.
Prethodnu epizodu podcasta Opet Laka u kojoj je gosti bili Daško Milinović i Mladen Urdarević, možete gledati OVDJE.
