Kada su se, sredinom marta, srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić i predsjednik bosanskohercegovačkog entiteta Milorad Dodik sastali s patrijarhom Srpske pravoslavne crkve Porfirijem, pao je dogovor: 5. i 6. maja biće održan Veliki vaskršnji sabor Srbije i Republike Srpske, na koji će biti pozvani predstavnici Srba iz regiona, ali i srpska dijaspora ma gdje bila.
Razlog okupljanja je – za organizatore – teška politička situacija srpskog naroda zbog koje su zatražili blagoslov i podršku SPC-a, a analitičari su u ovom potezu prepoznali ambicije za opstanak na vlasti. Vučić je – po prvi puta – suočen s ozbiljnim međunarodnim osudama načina provođenja izbora u Srbiji, Dodik je bezbroj puta dokazao da politiku doživljava i bukvalno kao sredstvo ratovanja. U međuvremenu su stigle i najave da bi se pred Generalnom skupštinom Ujedinjenih nacija – za Sarajevo znakovitog drugog maja – trebala naći na dnevnom redu Rezolucija o osudi genocida u Srebrenici, pa su apetiti spram vaskršnjeg sabora počeli da rastu, naročito kod lidera SNSD-a, a onda je predsjednik Naroda i pravde Elmedin Konaković, državni ministar vanjskih poslova, pozvao bošnjačke lidere da se okupe u Sarajevu. Ovaj Bošnjački sabor je završio i prije nego je praktično počeo, iako je organizator ugodnog druženja na Baščaršiji i Ilidži novinarima najavio i buduće razgovore na ekspertnom nivou o nekim važnim temama, ali i ponovo pozvao lidera SDA Bakira Izetbegovića da se uključi u saborovanje.
Mišljenja su podijeljena. Jedni smatraju da je Konakovićeva ambicija na tragu recepta srbijanskog predsjednika Vučića, drugi su uvjereni da uživo pratimo model Dragana Čovića, lidera HDZ-a BiH i predsjednika Hrvatskog narodnog sabora u Bosni i Hercegovini.
Mi smo u podcastu Direktno sa Vildanom Selimbegović razgovarali sa predsjednikom Sabora utemeljenog puno prije svih pomenutih: Edhemom Bičakčićem, koji je na čelu je Sabora Islamske zajednice Bosne i Hercegovine, koji se kao uredbodavni i nadzorni organ Islamske zajednice pominje još u njenom Ustavu iz 1936. godine, kada su praktično postojala dva vakufska sabora – u Sarajevu i Skoplju, kao nasljednici vakufsko-mearifskih vijeća. Sabor Islamske zajednice je najviše predstavničko tijelo Islamske zajednice koje provodi i izbor reisu-l-uleme. Edhem Bičakčić je po drugi put na čelu Sabora.
Rođen je u Sarajevu, gdje je završio i Elektrotehnički fakultet i gdje mu je suđeno: s grupom muslimanskih intelektualaca optužen je u čuvenom Sarajevskom procesu 1983. godine zbog verbalnog delikta. Svih jedanaestoro optuženih, na čelu sa Alijom Izetbegovićem, proglašeni su krivim, među njima i Đula Bičakčić, sestra Edhemova, koja je dobila najmanju kaznu, šest mjeseci zatvora, a naš gost je osuđen na sedam godina. Jedan je od utemeljitelja Stranke demokratske akcije, njezin dugogodišnji visoki funkcioner, jedno vrijeme i premijer Federacije. Oni što bolje pamte, sjetit će se da je Bičakčićev politički kraj počeo najavom Alije Izetbegovića da u njemu vidi i najozbiljnijeg kandidata za nasljednika na čelu partije.
A početak je bio nakon prvih demokratskih izbora u Bosni i Hercegovini, kada je imenovan direktorom Elektroprivrede BiH: s iste dužnosti ga je smijenio visoki predstavnik Wolfgang Petritsch 2001, da bi ga njegov nasljednik Paddy Ashdown 2003. potpuno odstranio iz firme. Nakon oslobađajućih presuda pred Sudom BiH i sankcije su povučene, no Edhem Bičakčić se u međuvremenu povukao i iz SDA i iz politike.
Šta misli o saborovanju Bošnjaka, je li bio pozvan i kako bi ocijenio taj skup? Kakva je uloga Islamske zajednice u politici u BiH? Kako vidi bošnjačku politiku danas i ima li je?
Odgovore na ova kao i mnoga druga pitanje slušajte i gledajte u 19 sati na www.podcastoslobodjenje.ba
Prethodnu epizodu podcasta Direktno sa Vildanom gledajte OVDJE.
