Irfan Čengić je gost nove epizode podcasta Direktno sa Vildanom Selimbegović, razgovarali smo o budućnosti FBiH, kao i budućnosti SDP-a i ljevice, koalicijama, prijateljima i neprijateljima.
Iako je predsjednica Federacije Lidija Bradara, uz potpis potpredsjednika Igora Stojanovića, formalno ispoštovala rok i dostavila federalnom Parlamentu Odluku o imenovanju Vlade sa Nerminom Nikšićem na čelu, Federacija je i šest mjeseci nakon izbora osuđena na tehnički mandat Fadila Novalića. Sjednica federalnog Parlamenta umjesto konkretnih rješenja rezultirala je usvajanjem Deklaracije SDA da se ne prihvate izmjene Izbornog zakona, koje su u formi špekulacija plasirane po medijima, usvojeni su i zaključci Osmorke i HDZ-a da se proces formiranja Vlade FBiH što prije okonča, a i zaključak Stranke za Bosni i Hercegovinu i Narodnog evropskog saveza kojim se zadužuje Ustavna komisija da inicira izmjenu Ustava Federacije kako bi potpis predsjednika i jednog potpredsjednika bili dovoljni za formiranje vlasti. Naravno, na ovaj način sročen prijedlog nikada neće prihvatiti HDZ, jednako kao što SDA ne prihvata da bude opozicija i jednako kao što Osmorka ne prihvata ucjene SDA. Sve su oči uprte u visokog predstavnika, a Christian Schmidt je dao novi rok za dogovore i domaća rješenja. Njih, naravno, ima, ali politika u ovoj zemlji već odavno postoji najviše zbog političara.
U današnjoj epizodi podcasta Direktno sa Vildanom razgovaramo se jednim atipičnim političarom.
Irfan Čengić je delegat u Domu naroda Federacije BiH: uskoro će mu rođendan, pa će od Oslobođenja dobiti naslovnicu našeg lista od 21. maja 1992. godine. Toga je dana gorila Zetra, a na Ilidži se odvijala prava drama – ratni zločinac Ratko Mladić naredio je zaustavljanje konvoja iz Sarajeva u kome je bilo više hiljada majki s djecom. Irfan je dakle dijete ratne i postdejtonske Bosne i Hercegovine, ovdje se školovao i vrlo mlad prigrlio socijaldemokratske ideje. Za njega se može reći da je moderni SDP-ovac, Bošnjak je, musliman, tuđe neće, svoje ne da, u svakom se trenutku zalaže za Bosnu i Hercegovinu njezinih naroda i građana, ravnopravnih Bosanaca i Hercegovaca. U politici je bukvalno krenuo od svoje mahale, bio je najmlađi vijećnik u našoj zemlji kada je postao član Općinskog vijeća Stari Grad, u svojoj partiji je sigurno bio najmlađi generalni sekretar. Da se umije boriti za stavove, ali i ostati dosljedan, pokazao je i ostavkom na stranačke funkcije nakon što Bogić Bogićević nije izabran za gradonačelnika Sarajeva.
