U novoj epizodi podcasta Oslobođena istražujemo ključne poveznice između žena, mira i sigurnosti u Bosni i Hercegovini, s posebnim fokusom na implementaciju Rezolucije 1325 Vijeća sigurnosti UN-a, poznate kao Agenda „Žene, mir, sigurnost“. Kroz razgovore s našim gošćama analiziramo kako ova međunarodna agenda doprinosi unapređenju ljudske sigurnosti i osnaživanju žena da postanu aktivne sudionice u procesu izgradnje mira.
U okviru ovog izdanja, također skrećemo pažnju na „16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja“, globalnu kampanju koja se obilježava svake godine od 25. novembra do 10. decembra. Kampanja naglašava hitnu potrebu da se zaustave i osude svi oblici nasilja prema ženama, a njen cilj također odražava principe Agende „Žene, mir, sigurnost“.
Trebamo se boriti za ravnopravnost
Samra Filipović-Hadžiabdić, direktorica Agencije za ravnopravnost spolova Bosne i Hercegovine, razvila je državne strategije za integraciju rodnih pitanja i vodila procese razvoja i usvajanja Zakona o ravnopravnosti spolova u BiH. Radila je i na uspostavljanju institucionalnih mehanizama za ravnopravnost spolova u Bosni i Hercegovini, uključujući Gender centar Federacije Bosne i Hercegovine, Gender centar Republike Srpske i komisije u zakonodavnim tijelima.
S Brankicom će razgovarati o izazovima koji prate promjene u društvu i političkom okruženju, te važnosti stalnog rada na ostvarivanju ravnopravnosti, naročito kad su u pitanju prava žena. Istaknuto je koliko je dugotrajan proces donošenja politika i zakona, ali i koliko vremena je potrebno da bi se promijenile društvene svijesti. Iako postoje pomaci, važno je ne zadovoljavati se postignutim, već nastaviti borbu za potpuni napredak.
– Negdje sam čula da za donošenje politike treba pola godine, za donošenje zakona godinu do dvije, a za mijenjanje svijesti 20-30 godina. Iako možemo biti zadovoljni zbog pomaka koje smo postigli, nikako ne smijemo biti sretni dok ne postignemo potpunu ravnopravnost. Stečena prava su važna, ali nisu dovoljna za konačnu jednakost spolova. Moramo se stalno boriti za svoja prava i ne smijemo se uljuljkati u prividnu sigurnost. Čak i u ovako politički izazovnim uvjetima, stvari se kreću naprijed, ali naš zadatak još nije gotov, ističe Filipović-Hadžiabdić.
Uloga žena u društvu – mentalno zdravlje i oporavak
Dr. Branka Antić Štauber, predsjednica Udruženja “Snaga žene” iz Tuzle, već decenijama posvećeno radi sa osobama koje su preživjele najteže oblike trauma. Njeno dugogodišnje iskustvo obuhvata rad sa porodicama koje su prošle kroz teške ratne traume, pri čemu posebnu pažnju posvećuje fenomenu transgeneracijskog prenošenja trauma. Kroz rad sa ženama koje su preživjele nasilje, dr. Antić Štauber naglašava važnost njihovog osnaživanja. Njen rad ne samo da pomaže osobama da se oporave od trauma, već i da aktivno doprinesu izgradnji održivog mira u Bosni i Hercegovini.
– Žene su prepoznate kao ključni agenti promjena kroz ovu Agendu, jer kada im se omogući pravo mjesto u svim društvenim područjima – ekonomskoj, socijalnoj, religijskoj i kulturnoj sferi – one mogu pokazati najbolje što znaju. Međutim, ne možemo biti sretni ako naša djeca nisu sretna, ako se suočavaju s traumama ili poteškoćama koja su naslijedila. Naš zadatak je pružiti im podršku i pomoći im da izgrade bolji život. Žene koje se suočavaju s takvim izazovima trebaju imati snagu da potraže pomoć jer postoje izvrsne mreže centara za mentalno zdravlje koje nude podršku za izlazak iz krize, kazala je Antić Štauber.
Transgeneracijska trauma u postkonfliktnom društvu
Maja Savanović Zorić, psihologinja i sistemska porodična psihoterapeutkinja iz Prijedora, predsjednica je Udruženja građana “Psiholuminis”. Njeno dugogodišnje iskustvo uključuje rad na prevenciji nasilja u porodici i sprečavanju femicida. Posebno je posvećena osnaživanju žena koje su pretrpjele nasilje, kao i edukaciji zajednica o važnosti prevencije rodno zasnovanog nasilja. U okviru Agende “Žene, mir, sigurnost”, Savanović Zorić aktivno radi na uključivanju žena u procese izgradnje mira, naglašavajući važnost ženskih glasova u postizanju trajnog mira i sigurnosti u postkonfliktnim društvima.
Posebnu pažnju posvećujemo transgeneracijskoj traumi, naročito kod žena, koje su bile izložene ne samo traumatskim iskustvima, već i emocionalnim ožiljcima koji su oblikovali njihove živote i živote sljedećih generacija. Razgovaramo o tome kako se nositi s tim naslijeđem i kako nove generacije pokušavaju pronaći rješenja.
– Mislim da se mi, kao društvo, nismo dovoljno bavili time, pa sada možda dolazi trenutak kada nove generacije pokušavaju shvatiti kakve sve posljedice rat i trauma donose. Transgeneracijski prenos tih trauma, ali i obrazaca ponašanja, utječe na njih, a oni sada žele nešto učiniti kako bi prekinuli taj ciklus i osigurali bolji život za svoju djecu. Problem je u tome što mi, koji smo bili direktni učesnici tih konflikata, teško da možemo sami zaustaviti ovaj lanac. Kada je u pitanju transgeneracijska trauma, posebno kod žena, jasno je da postoje rodne razlike u tome kako su žene nosile i kako se nose s tim traumama. Mnoge žene su pretrpjele ili svjedočile traumatskim iskustvima, a nisu imale ni odgovarajuću podršku ni smjernice za suočavanje s tim, poručila je Savanović Zorić.
Podcast Oslobođena slušajte i gledajte ovog četvrtka u 20 sati na www.podcastoslobodjenje.ba.
Ukoliko ste propustili prethodnu epizodu Oslobođene, u kojoj smo razgovarali o odlasku mladih iz BiH, možete je pogledati OVDJE.
