U narednih 50 godina Bosna i Hercegovina bi mogla ostati na milion i po stanovnika, podaci su istraživanja Ujedinjenih nacija. Iz naše zemlje odlaze i zaposleni, i nezaposleni, a najviše mladi. Posao u zemljama Evrope, najviše u Njemačkoj i Sloveniji, tokom protekle godine, posredstvom Agencije za rad i zapošljavanje BiH, pronašlo je skoro 13. 500 ljudi, što bi značilo da je svakog dana iz naše zemlje otišlo 35 ljudi.
Na ovu temu ćemo razgovarati sa Mersihom Mimom Mehić, direktoricom Kolektiv d.o.o., vodećom kompanijom koja se bavi posredovanjem pri zapošljavanju u BiH. Pitanje koje se sve češće postavlja uspješnim pojedincima iz BiH jeste: “Zašto ste ostali ovdje, kada biste mogli ostvariti još veći uspjeh negdje u inostranstvu?”. Ova dilema donosi sa sobom mnoge aspekte -finansijske, profesionalne, ali i emocionalne. Mima će nam otkriti koji je bio motiv da ostane te koje su to posebne vrijednosti i vještine koje naši ljudi nose, a koje ih čine konkurentnim na globalnom tržištu.
– Sticajem različitih okolnosti ostala sam ovdje. Svakako, jedan od tih razloga bio je i pritisak roditelja da preuzmem porodični biznis. Svaka naredna pozicija koju sam preuzimala, imala je određeni dodir sa inostranstvom. Imala sam priliku da budem jedan od osnivača kompanije koja je radila u BiH, a isključivo za strano tržište. Radili smo projekte savjetovanja i pružanja usluga za tržište Amerike i Velike Britanije. Ono što sam u tom periodu zapravo naučila je koliko naši ljudi vrijede. U kontekstu prilagodljivosti, fleksibilnosti, različitih tehničkih, ali i jezičkih vještina. Sve su to razlozi zašto su naši ljudi tako traženi. Zapravo, usluge koje smo pružali globalnim korporacijama bile su zaista na nivou bilo kojih drugih usluga koje su neke globalne firme pružale, kaže Mima.
Svi mi koji smo ostali u BiH, imamo svoj razlog zašto ne napuštamo ovu zemlju. Adriana Švraka, direktorica centra za jezike Glossa, već 20 godina radi u obrazovanju, a danas vodi vlastitu firmu. Kako izgleda njen pogled na život i rad u BiH, zašto smatra da je u ovom okruženju postigla maksimum i kakav je njen stav o promjenama među generacijama koje je učila i pratila?
– Mislim da je važno reći zašto smo tu i zašto ostajemo. Živim vrijednost da doprinosim, bilo kroz moj rad u obrazovanju ili kroz moju firmu. Postigla sam mnogo, radila sam na sebi i učila i mislim da u ovom okruženju mogu postići još više. Da sam otišla negdje vani, mislim da ne bih postigla više jer uspjeh nosimo u sebi, govori Adriana.
Ena Zolić-Uzejnović je mlada poduzetnica koja je rođena u Njemačkoj, a odlučila se vratiti u BiH i izgraditi život. Kako je donijela odluku da napusti obećanu zemlju u kojoj mnogi žele živjeti i vrati se u Bihać? Zašto je ljubav prema prirodi i povezanost s Bihaćem, postala ključni motiv za pokretanje vlastitog biznisa u agronomiji?
– Nisam imala drugi izbor, rođena sam u Njemačkoj, ali nisam ni pomislila da ostanem. Imala sam veliku povezanost sa Bosnom, a naročito sa svojim rodnim krajem. Odrasla sam u porodici koja je tu više od 500 godina i povezanost s tim mjestom i prirodom, bila je toliko snažna, da se pitanje „hoću li se vratiti“ nikada nije postavljalo, nego je bilo pitanje – kada? Volim prirodu, biljke i životinje i sve me to dovelo do agronomije. Nakon završetka fakulteta, razmišljala sam šta bih mogla raditi i tako sam odlučila da se bavim primarnom poljoprivrednom proizvodnjom, a možda u budućnosti i preradom proizvoda. Tako je počelo – istraživala sam tržište i krenula u pokretanje vlastitog biznisa, ispričala je Ena.
Podcast Oslobođena slušajte i gledajte ovog četvrtka u 20 sati na www.podcastoslobodjenje.ba.
Ukoliko ste propustili prethodnu epizodu Oslobođene, u kojoj smo razgovarali o doniranju organa, možete je pogledati OVDJE.
