Search
Close this search box.
Search
Close this search box.
Pokreni video

“Ujko, ja sam odlučio da ti dam bubreg!” – Oslobođena

Podijeli na Twitter
Podijeli na Facebook
Podijeli na LinkedIn
Podijeli email-om

Da li biste, nakon svoje smrti, donirali organe i time nekome omogućili da nastavi sa životom?

U Bosni i Hercegovini svake godine umire više od 300 pacijenata sa zatajenjem bubrega, jetre, srca.

Ako vam kažemo da je ovo moglo biti spriječeno, šta ćete vi reći?

U novoj Oslobođenoj razgovaramo o doniranju organa. Gdje smo na tom putu? Šta nam nedostaje da budemo kao Španija i Hrvatska, gdje donorstvo postaje normalan dio zdravstvene zaštite?

Tomislav Žuljević, predsjednik Udruženja dijaliziranih i transplantiranih bolesnika FBiH, jedan je od onih koji su živi upravo zahvaljujući transplantaciji, ali i neko ko ovu priču već godinama zagovara u Bosni i Hercegovini i od nje ne odustaje. Tomislav je živ jer je njegov nećak izgovorio rečenicu: “Ujko, ja sam odlučio da ti dam bubreg.”.

– Ti osjećaji su bili mješavina sreće i tuge. Kada sam otišao u Zagreb na pripremu za transplantaciju, rekao sam ljekarima da imam donora. S jedne strane, osjećao sam žalost zbog mladog čovjeka, ali s druge strane, otvorila mi se šansa za novi život. Ljekari su mi rekli da će oni donijeti konačnu odluku jer je najvažnija njegova želja, a potom slijede detaljni pregledi. On je bio potpuno zdrav, tada je imao samo 29 godina, igrao nogomet i bio je sportista. Sve je bilo u redu, pa je transplantacija uspješno obavljena, priča Tomislav. 

Kroz razgovor o donorskim karticama, obiteljskim odlukama i stvaranju dijaloga u društvu, Tomislav ističe zašto je važno govoriti o donaciji organa i kako to može pomoći u spašavanju života. Priče o ljubavi, gubicima i hrabrosti, pokazuju koliko je važno da sistem transplantacija bude učinkovit i pravovremen.

– Može li moj bubreg nekog drugog da spasi? To je ključno pitanje koje postavljamo, a odgovor zavisi od toga koliko smo spremni razgovarati o donaciji organa. Donorska kartica je samo početak, ali prvi korak je razgovor sa obitelji o vašoj odluci jer vjerujte, u 80 posto slučajeva, ako ste sa obitelji razgovarali o toj odluci, oni će biti spremni podržati vašu želju da budete donor. Ako niste, odbijanja su puno češća. Zato moramo otvoriti dijalog o donaciji, u porodicama, u društvu, u svakom domu. Transplantacija je jedina grana medicine koja zavisi od građana – i kao donora i kao primatelja. Bez vas, transplantacije neće biti. I tu ne smijemo čekati da se dogodi tragedija, moramo biti spremni unaprijed. Postoje mnoge priče koje nas diraju, poput one žene koja je preminula pored svog muža donora, jer su transplantacije bile odgađane. Takve stvari ne smiju da se ponove. Moramo dati šansu životu, kazao je Tomislav.

Na čelu svake promjene mora stajati znanje, dokazi i praksa. Ko može, kako može, šta je potrebno, kako to sve izgleda, ispričat će nam prof. dr. Halima Resić, ljekar specijalista internista, subpecijalista nefrolog i profesorica emeritus na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. 

Profesorica je sa nama podijelila priču o bliskoj rodici koja je preživjela zahvaljujući transplantaciji jetre. U Oslobođenoj će nam ispričati kako je transplantacija organa promijenila sudbine i kako se u zemljama poput Španije i Hrvatske razvijaju uspješne kampanje za podizanje svijesti o donorstvu. Što možemo naučiti od tih zemalja i zašto je važno da i mi počnemo razmišljati o doniranju organa?

– Sjećam se da kao mladi ljekar u Beogradu nikada nismo razmišljali o transplantaciji. Iako smo radili u kliničkom centru, donorstvo nam je bilo apstraktna stvar. Ali onda, kada vam se to dogodi u obitelji, shvatite koliku vrijednost ima. Moja bliska rodica je 2001. godine transplantirala jetru u King's Hospitalu u Londonu. Bez te transplantacije, ona ne bi preživjela, a jetra joj je omogućila da živi još 15 godina. Iako je transplantacija jetre tada bila rijetkost, danas je to postalo mnogo češće. Sada je jasno da i mi možemo donirati dio svoje jetre. No, u BiH i drugim zemljama regije još uvijek imamo veliki izazov u tome – zašto porodice i rodbina ne pristaju na donaciju? Potrebno je više kampanja i podizanja svijesti, kao što to rade zapadnoeuropske zemlje poput Španije i Hrvatske, gdje donorstvo postaje normalan dio zdravstvene zaštite, zaključila je dr. Resić.

Podcast Oslobođena slušajte i gledajte ovog četvrtka u 20 sati na www.podcastoslobodjenje.ba.

Ukoliko ste propustili prethodnu epizodu Oslobođene, u kojoj smo razgovarali o dojenju, možete je pogledati OVDJE.

O autorici

Brankica Raković – Lolina mama, feministkinja, urednica prvog online magazina u BiH “Lola magazin” i dobitnica nagrade za društveno najodgovorniju influensericu u BiH. Polovinu života, Brankica je provela radeći u medijima, sa medijima i za medije. Marketing, odnosi s javnošću, različite vrste predavanja, društvene mreže i kreiranje ličnih kanala komunikacije koje koristi u svrhu podizanja svijesti o važnim temama, doveli su je i do projekta „Oslobođena“. Jer upravo to i jeste cilj njenog cjelokupnog djelovanja – kroz pisanje, pričanje i sve druge dostupne načine, rukama i nogama, osloboditi put za žene i djevojčice koje će tim putem tek krenuti.

Pogledajte još neke podcaste