Rade Bogdanović, fudbalski analitičar i komentator, prvi je gost nove sezone podcasta (IN)Direkt. Rođeni Sarajlija je uvijek aktuelna tema ljubitelja fudbala u regionu zato što se ne libi na direktan i duhovit način reći svoje mišljenje, analizu i kritiku.
Karijeru fudbalera je počeo u matičnom Željezničaru. 1983. godine se priključio omladinskoj selekciji, a za prvi tim je debitovao 1988. U plavom dresu je odigrao 88 utakmica i postigao šest golova. Kao razlog za “skroman” broj golova, Rade pojašnjava da je igrao u veznom redu za razliku od ostatka karijere gdje je igrao kao napadač.
– Znao sam da moram da postanem fudbaler. To je generalno meni negdje bilo u podsvijesti zato što je to za mene bio jedini izlaz – da ne završim negdje na nekim banderama, u fabrikama – jer sam radio u Energoinvestu preko ljeta, preko studentske zadruge i taj rad u fabrici mi je negdje pokazao: “Il’ si bos il’ si hadžija”. Prva, druga, treća smjena… Treća se dobro plaća, ali ne spavaš, a i žena ostaje sama kući, kroz smijeh nam govori Bogdanović.
Razgovarali smo o školskim danima, uličnoj školi i omladinskom fudbalu. Rade se prisjetio teške povrede dva dana nakon što ga je legendarni Švabo pozvao da se priključi prvom timu. Ispričao je Sanelu koliko mu je značio potpis ugovora sa Željom, debi u plavom dresu te debitanska utakmica utakmica na Grbavici gdje postiže gol i ponovo doživljava tešku povredu. Kaže: “Gdje je velika radost, mora doći i malo tuge.”
Nezaboravne teme su bili brojni saigrači, treneri, lijepa ali i manje lijepa sjećanja.
Neiscrpne anegdote iz životnog puta Radeta Bogdanovića poslušajte na www.podcastoslobodjenje.ba.
