Planetarno najslavniji hrvatski arhitekt, akademik Nikola Bašić, sveučilišni profesor, izlagač na najprestižnijim međunarodnim izložbama, gost je našeg Amira Vuka Zeca.
Bašić je autor je instalacije Pozdrav Suncu i Morskih orgulja u Zadru te spomen-križeva na Kornatima i niza drugih arhitektonskih zdanja. Bašićev autorski opus obuhvata više od 30 realiziranih zgrada i dvadesetak projekata izrazito istraživački usmjerenih prema spoznajama novih funkcionalnih i oblikovnih koncepcija arhitektonike, za koje je dobio različita priznanja i nagrade.
Ako želiš biti autentičan, gledaj oko sebe
Za našeg Amira Vuka Zeca ne postoji kompetentniji živući čovjek koji može bolje govoriti o arhitekturi, a ovaj razgovor je, kako kaže, krug podcasta jer učenik ispituje učitelja.
Profesor Bašić u podcastu O prostoru sa Zecom i Vukom ističe da se u vremenu prije modernih tehnologija imali jednu izvrsnu biblioteku koja je bila dobro posjećena i jako korisna.
– Danas je ustvari ta prezasićenost informacijama, slikama ustvari postala brana kreativnosti, a pogotovo je postala zapreka jednom autentičnom procesu stvaranja, promišljanja, arhitekture itd. Sve je saturirano tim slikama, nema što nema. Čovjek se pita zašto bi se uopće trudio nešto. Te slike, to je strašno. To je naprosto takva saturacija slikama koja ti oduzima zrak. Ne možeš disati, nema kisika. I zato sam ja u svojim, neću reći zrelim, nego poznim godinama studentima govorio nemojte gledati te slike, gledajte samo oko sebe. Sve što vam treba je oko vas. Samo morate to znati vidjeti. Jučer smo citirali pjesnika Tončija Petrasova Marovića. Stih je u Splitu na pijaci gdje stoji jarbol sa zastavom pa on ima svoju kamenu bazu, kameno postolje. Upisani su njegovi stihovi. Ne treba nikuda ići, ništa tražiti, sve što jeste, tu je. I ako hoćeš biti uistinu autentičan, onda ćeš gledati oko sebe. A ako hoćeš da se izgubiš u bespuću tih bezličnosti, globalne septičnosti i globalne istosti, onda ćeš gledati slike na Pinterestu. I završit ćeš u niže razrednom Vratniku, kazao je Bašić.
Zbog čega su profesori svjetionici svojim učenicima, postoji li hrvatska arhitektura i ima li uticaj na bosanskohercegovačku, kako prezasićenost informacijama danas staje na put kreativnosti?
O fakultetima nekada i sada te kako su se profesori ranije doživljavali. Zbog čega akademik Bašić ne bi mogao živjeti u svijetu u kojem nema ćevapa te koja su tri trika za arhitekturu, saznajte u novom izdanju podcasta “O prostoru sa Zecom i Vukom” na www.podcastoslobodjenje.ba.
Prošlu epizodu podcasta O prostoru sa Zecom i Vukom možete pogledati OVDJE.
