Gost podcasta O prostoru sa Zecom i Vukom je filmski reditelj i scenarista, Nedžad Begović, koji osim u domenu filmske umjetnosti uspješno djeluje i u domenu likovne umjetnosti. Tokom opsade Sarajeva dao je doprinos dokumentiranju svakodnevnog života u ratu.
Njegova djela su prikazana na prestižnim svjetskim festivalima, a osvojio je brojne značajne nagrade i priznanja.
Sa Amirom Vukom Zecom prisjetio se ranog djetinjstva, odrastanja, Filmskog kluba „Riječ mladih“ i odlazaka na Pulski filmski festival te pokojnog filmskog kritičara Duška Dimitrovskog čije su mu riječi promijenile život.
Kaže da ga je sarajevsko naselje Mejtaš formiralo i da je danas takav kakav jeste zahvaljujući odrastanju u tom naselju. Govorili su o prošlosti te kako je bilo odrastati 60.-ih i 70.ih godina prošlog stoljeća. Nedžad nam je rekao i šta za njega predstavlja Sarajevo i da li je nekada nostalgičan.
– Jedino za čime mogu biti nostalgičan je budućnost, pošto je budućnost stvarna, ovo što smo proživljali nije nostalgično, to je tačno. Meni je Sarajevo čudo, ono mi je sve, zato sam ja ovakav. Sarajevo je za mene taman grad, ni malen ni velik, nego taman. Ti sretneš koga treba da sretneš. Kako kaže Dario Džamonja, Sarajevo je jedini grad u svijetu gdje izađeš kokuz i vratiš se kući sa sto maraka alkohola u krvi. To ti je Sarajevo, ističe Nedžad.
Dodaje i da je Sarajevo neuhvatljivo.
– Ono je nevjerovatno fotogenično i ne znaš ni kako ni zašto. Imaš Markale, one uske ulice, tramvaje, depresije, ali ti kad tu uslikaš u dobrom momentu, to je čudesna fotografija. I sve je tako, kazao je Nedžad.
Kako je Podgora u Hrvatskoj bila udaljena kao danas Washington DC od Sarajeva, kako su ga djevojčice „posuđivale“ da bi se igrale sa njim i brojne druge anegdote slušajte i gledajte u nedjelju u 21 sat na www.podcastoslobodjenje.ba .
Epizode prošle sezone podcasta O prostoru sa Zecom i Vukom možete pronaći OVDJE.
