Ove nedjelje u podcastu sa O prostoru sa Zecom i Vukom naš Amir će ugostiti, kako sam reče, dvojicu mladih arhitekata, koji će biti orlovi arhitekture BiH – Hamzu Agića i Edina Zoletića.
– Idem u Sarajevo, tamo imaju Dani arhitekture i neki Zec, to je bitno, prisjeća se Edin kako je krenuo iz Stuttgarta za glavni grad naše zemlje.
U Njemačkoj je studirao i radio godinu dana u arhitektonskom birou, tamo se dosta izgradio, dok je Hamza četiri godine proveo u Milanu, tamo je završio master studije, a radio je u studiju koji je specijaliziran za restauraciju muzeja. Na Edinov nagovor vratio se u Sarajevo kod Amira Vuka Zeca misleći da će pobjeći od muzeja, što se još nije desilo.
– Ja sam imao sreće da sam došao tri dana prije prvog slučaja korone u Milanu. Znate da je iz Milana krenula eksplozija Covida. Znači, tri dana prije završio sam sa posljednjim ispitom i došao kući. I umjesto da ostanem sedam dana, ostanem sedam mjeseci. Ali onda sam na kraju, u septembru, nekako ilegalno prešao granicu i vratio se u tada zarobljeni Milano. Imao sam stipendiju vlade Republike Italije i tamo sam paralelno upisao fakultet arhitekture na Politehničkom univerzitetu u Milanu. I onda sam sam studirao dvije godine, a sljedeće dvije i radio u jednom studiju koji je bio specijaliziran za restauraciju i dizajn muzeja, govori Hamza.
I ističe: “Kad govorimo o načinu obrazovanja, ono što je mene zbilja dojmilo jeste da sam u Milanu umjesto 13 sarajevskih predmeta imao možda pet, od kojih je jedan na kojem imate osam profesora, naravno različitih specijalizacija, ja sam čak imao na restauracijama i profesorku hemije, pored profesora dizajna, konstrukcija, statičara i tako dalje, i to je holistički pristup. Vrlo je tipična za italijansku školu arhitekture ta posvećenost restauracijama, zaštiti građevinskog naslijeđa, nediranju, ne pretjeranom interveniranju, već neka konzervacija, što je njihova filozofija. Mi znamo da je to država muzeja, uvijek je bila.”
Zec je potom insistirao na Hamzinom i Edinovom zajedničkom angažmanu i doprinosu izložbi “Pod nebom vedre vjere: Islam i Evropa u iskustvu Bosne” te radu na stvaranju dva muzeja – muzeju islama i muzeju holokausta, naglašavajući kako u današnjem momentu i kontekstu geopolitičkom, raditi ovakve osjetljive teme, bez problema i predrasuda, jeste zapravo karakteristika ovog grada.
– Da, to je nešto što s ponosom i dijelim ljudima s kojima sam još u kontaktu iz Milana i kojima je ta činjenica, ova dva projekta koja smo radili, nešto što ih iznenađuje s jedne strane, ali s druge i budi nadu. Sarajevo to jeste i pokazalo je kroz svoju prošlost, ali pokazuje i danas, nadu u jedan ljudski pristup ne samo arhitekturi nego i čovječanstvu, kazao je Hamza.
Bila je to prilika da se zajednički prisjete fotografije koja je kružila Facebookom, žene u nikabu, sva u crnom, koja je odmor našla nadomak kipa Ivana Pavla Drugog pred sarajevskom Katedralom.
– To je i fotka koja svjedoči da smo mi dobra kombinacija između evropskog, zapadnog i tog arapskog svijeta, koji dođe ovdje i slobodno se osjeća, poentirao je Edin uvjeren da se i Sarajevo i BiH trebaju fokusirati na IT budućnost, ali i svoju filmsku industriju u kojoj posebno mjesto zauzimaju doprinosi filmova i serija Jasmile Žbanić i Danisa Tanovića, čije su dvije serije “Znam kako dišeš” i “Kotlina” pokazale Sarajevo na jednom metropolskom nivou.
Gosti nove epizode podcasta O prostoru podijeliće iskustva sa studija arhitekture u Italiji i Njemačkoj, razgovarat će o značaju mahale i preodgoju ljudi o korištenju prostora.
Gdje je budućnost mladih arhitekata i arhitekture, originalnost i nova etičnost u arhitekturi, da li bi u škole trebalo uvesti predmet pod nazivom prostorna kultura otkrivamo u nedjelju u 21 sat na www.podcastoslobodjenje.ba.
Prošlu epizodu podcasta O prostoru sa Zecom i Vukom možete pogledati OVDJE.
