Za nju je čak i Miljenko Jergović rekao da je „junakinja našeg doba“. Beogradska snaha, zagrebačka djevojčica, slobodna, oslobođena do tačke da nam samo može poslužiti kao primjer.
Ona se, kao i svaki slobodan duh, pronalazi u brojnim ulogama, od voditeljice, preko pjevačice i poduzetnice, do aktivistkinje, ali ono što je važno napomenuti je da je Ida prvo majka dva dječaka.
Najvažnija života lekcija kojoj učim svoju djecu je da pronađu sebe
Prepoznavanje javnosti niti je diže, niti spušta. Ida Prester je osoba koja ide svojim putem, na svoj način. Majka je dva dječaka, pokušava ih odgojiti da ovaj svijet ne doživljavaju preozbiljno.
– Tu smo zapravo da podržimo jedni druge. Moramo se držati, mi smo jedno malo pleme koje bi trebalo od sebe raditi najbolje. Čuvati si leđa u situacijama kad treba. Kada gledaš na taj način, stvarno ne doživljavaš sam svoj život preozbiljno. To je, mislim, prva lekcija koju ja i učim svoje klince. Šta god da se desi, nemoj doživljavati sebe prvenstveno i cijeli život ozbiljno. Padneš, ne uspiješ, padneš razred, nema veze, digni se, makni prašinu s koljena i idemo dalje. Jer samo tako možeš uživati u životu. Život je pun neuspjeha. Život je pun potencijalnih trauma i drama. Život nije Instagram. Vi ne vidite moje svađe sa mužem ni sve moje grozote koje se svaki dan dešavaju. Ali jednostavno moraš naučiti preko toga prolaziti sa osmijehom, iskrena je Ida.
Životne odluke i promjene
Zbog ljubavi se preselila iz Zagreba u Beograd. Koliko je ljubavi potrebno da bi se donijela takva odluka? Njezin životni put odiše hrabrošću i autentičnošću, što je zaista inspirativno za mnoge ljude. Njezina sposobnost da se baci u nepoznato zbog ljubavi ili osobnog instinkta pokazuje veliku snagu karaktera i spremnost na rizik. Idina priča o preseljenju zbog ljubavi i suočavanju s životnim odlukama pokazuje duboku introspekciju i hrabrost da slijedi svoje srce, čak i kad su izbori teški ili neizvjesni.
– Bila sam zaljubljena k'o pas i ništa mi drugo nije bilo bitno. Mislim da je trebalo ići u Sibir, ja bih tamo otišla. Postoje ljudi koji su zakočeni u nekim životnim odlukama, a postoje ljudi koji se bacaju. Ja se bacam. Kad osjetim neki instinkt, može baš zbog što nemam tog straha od pogreške. Šta je najgore što se moglo dogoditi, kaže Ida.
Opisala je i svoj odlazak u Beograd, tačnije ono što mu je prethodilo.
– Dobila sam na natječaju jednu veliku poziciju, visoku, u jednoj firmi. Odlučila sam da mi je dosta tog freelancerskog života i tih snimanja i neizvjesnosti. Hoću raditi u firmi, u korporaciji, da moja mama napokon može reći da joj kćer ima titulu, da ona može kumicama na placu reći da joj je kćer direktorica. Mjesec dana prije toga, upoznam Vanija. To su stvarno velike životne odluke, jer neće ti se to možda ponoviti. Razmišljala sam, šta je sad najgore što se može desiti? Dođem tamo i skužim da taj frajer ipak nije tako dobar frajer, kako se meni na tom Exitu činilo. A ništa, podvuću prnje, podvuću rep, vratit ću se nazad, prijavit ću se na neki novi posao, možda neću, nekako ću se snaći, nisam gladna, žedna, živim – pored svega što mi pričamo i dalje – u jednom od najboljih dijelova svijeta, ništa loše se neće desiti. Hajde, ja tu riskiram. I tako sam prekinula i tu prošlu vezu, i cijeli taj život sam ostavila, i probala. Nakon deset godina sam se opet vratila u svoj Zagreb sa dvoje malih klinaca, ali, mislim, to je život. Mogao je otići u sasvim nekom drugom smjeru. Mogla sam ja reći, a ne, ipak ću ja ostati u ovom svom životu koji sam tada imala, s kojim nisam bila nešto super sretna, ali tko zna, može bi na tom drugom poslu upoznala nekog super frajera. Znaš, nema život samo jedno genijalno rješenje, ima ih jako puno, govori Ida.
Nije kriva jedino kad je mrtva
Ono po čemu je Ida posebno poznata je aktivizam. Uvijek je tu da da glas, aplauz, spotlight, podršku. Kulminiralo je pjesmom Štit koja je postala regionalna himna svih žena, ne samo ugroženih. Njezina filozofija života, koja naglašava važnost pronalaženja sebe, podršku drugima i prihvaćanje neuspjeha kao dijela putovanja, donosi mudrost koju mnogi mogu cijeniti. Posebno je impresivan njezin angažman u aktivizmu, koristeći svoj glas i umjetnički izričaj kako bi podigla svijest o važnim društvenim pitanjima poput nasilja nad ženama.
– Najveći broj, prema statistikama, razloga zbog čega se dešavaju ti femicidi, što muškarac ne zna prihvatiti ne. Što on misli o odbijanju žene, da on to sebi u glavi prevodi kao njegov životni neuspjeh. On nije dovoljno dobar, nekom se ne sviđa. Prvenstveno se treba sa muškarcima raditi, da shvate da je to neka situacija u životu preko koje moraju preći i idemo dalje. Raditi nešto u tom svom dvorištu, najbolje što znaš. Ja ne znam bolje nego napisati pjesmu. Ne znam kakvi su rezultati nečeg takvog, ali kad ti vidiš te silne, koji su se pojavili u tom spotu, kad ti vidiš Andriju Miloševića, Miljenka Jergovića, sportaše, glumce, pjevače koji pričaju istu priču, a to da moramo biti osjetljivi na nasilje, da se ne smijemo praviti glupi, nijemi i slijepi i da moramo uskočiti. Možda će to osokoliti nekoga da izađe iz tog nekog groznog odnosa na vrijeme. Žena je kriva što je pretučena, kako se obukla, šta mu je rekla, kakav ručak mu je skuhala, valjda nije kriva jedino kad je mrtva. A i tad je sumnjivo šta je ona njemu rekla da on ju ubije, ističe Ida.
Njena priča podsjetit će nas da svatko od nas može imati utjecaj, ma koliko male korake činili, prema boljem svijetu.
Podcast Oslobođena slušajte i gledajte ovog četvrtka u 20 sati na www.podcastoslobodjenje.ba.
Prošlosedmičnu epizodu Oslobođene pogledajte OVDJE.
