Siniša Stevanović: Gubitak titule je gorka pilula, a Amar je “Mister X” – (IN)Direkt-DIO 2

Podijeli na Twitter
Podijeli na Facebook
Podijeli na LinkedIn
Podijeli email-om

Siniša Stevanović je u prvom dijelu podcasta (IN)Direkt govorio o svom djetinjstvu treniranju karatea i počecima fudbalske karijere.

Ponikao u Partizanu, karijeru gradio kroz igre u Spartaku iz Subotice, zbog pehova sa povredama nije uspio da napravi angažman, kakav je prema potencijalu mogao.

Nakon što je uspio da se vrati iz povrede prvi angažman imao je u ekipi Novog Pazara, gdje je stigao na poziv bivšeg trenera Zorana Njeguša.

– Imao sam predrasude o Novom Pazaru. Kada sam stigao, nisam bio sretan. Da nismo otišli na pripreme u Bar, ja bih se vjerovatno vratio kući. Kada su krenule utakmice, kada sam upoznao grad i ljude, sve je došlo na svoje. To su bile dvije godine u kojim je bilo lijepo. Atmosfera na stadionu me oduševila, Pazar je imao drugu najveću posjetu na domaćim utakmicama. Non-stop dobra atmosfera, gori. Ljudi su bili stvarno odlični, priča Stevanović.

Upravo je iz redova Novog Pazara, stigao na Grbavicu u januaru 2016. godine. U Željezničaru je ostao gotovo šest sezona i za to vrijeme stekao simpatije navijača, ali i proživio dosta lijepih i onih manje lijepih momenata sa klubom.

– Kada sam dobio poziv, ponovo sam bio rob nekih predrasuda. Malo sam kucao na Googleu, vidio navijače, atmosferu, veliki klub i rekao sam idemo. Navijači i veličina kluba su me privukli. Zove te klub koji je u samom vrhu i onda malo vidiš historiju kluba i odluka je donesena, govori Stevanović.

Sa Željom je prošao sve i svašta, bio u borbi za titulu, koja je u dvije sezone izmakla pred sam kraj sezone. 

– Posebno bolno je bilo nakon utakmice u Mostaru sa Zrinjskim, kada smo imali prednost od tri gola. Ja nikada nisam gledao tu utakmicu ponovo, nisam imao hrabrosti. Svi smo slavili, mislili smo da je gotova utakmica. Sjećam se penala koji je pogodio Zakarić i sjećam se Bogičevića, kada smo primili treći gol. Bila je kiša i blato, nabio je glavu na zemlji u blatu i udarao se pesnicama u glavu. Bio je muk u svlačionici, u autobusu, svugdje samo muk, prisjeća se Stevanović.

Odigrao je 11 derbija u kojim je sa svojim saigračima ostvario četiri pobjede, četiri remija i tri poraza.

– Najdraži mi je bio onaj derbi u kojem smo pobijedili sa 3:1 na Koševu. Ali ima uvod u to, zašto baš taj derbi. Došli su na Grbavicu, kada su osvojili duplu krunu, 3:0 za njih. I oni dolaze kao šampioni na Grbavicu. Mi smo bili sigurni da ćemo da ih “satremo” na toj utakmici. I satrali smo ih. Nije mala stvar primiti pet komada. I dešava se Koševo. Rekli su da će nam vratiti, da je bio samo loš dan. I krene Ahmetović okrene Osmankovića povedu 1:0. I onda izađe “El magico” Semir Štilić i povalja ih sam za 3:1. Eh taj mi je bio najdraži, ističe Stevanović.

Poraz na Koševu od 1:0, kada je trener bio Slavko Petrović, smatra kao poraz u derbijima koji je najteže podnio.

– Taj mi je bio najteži, kad smo izgubili još nas otjeraše u svlačionicu. Onaj 3:0 mi je bio rezultatski šok, ali je tad Sarajevo stvarno dobro igralo, bili su šampioni. Tad da smo izgubili 4:0, “padale” bi glave. Sad se malo izgubllo to, kaže Stevanović.

Nije volio da igra na Pecari jer je redovno gubio, a Ognjen Todorović, koji je sada njegov saigrač, je bio najteži protivnik za čuvanje.
Pritisak koji je nosilo igranje u Željezničaru i sve što se dešavalo i kroz šta je prošao, bukvalno ga je “natjeralo” da odluči da ode sa Grbavice, pa se u ljeto 2021. godine odlučio je da ode u redove Mornara iz Bara. Ljetos je stigao u Istočno Sarajevo u redove Slavije u kojoj se odlično osjeća.

– Tu sam kući, nekako se sve poklopilo. Vratio sam se u Sarajevo, porodici, ženi i djeci, pojavila se Slavija i stvarno nije moglo bolje. Došao sam u klub s velikom tradicijom, zdrava sredina, gdje mogu da budem opušten, da uživam u fudbalu na kraju karijere. Zaslužio sam, nakon svih patnji u karijeri da uživam. Ipak, imam obavezu prema klubu, ljudima koji vode klub, saigračima i trenerima. Najvažnije da mogu da zaspim i da se probudim s djecom. To nema cijenu, istakao je Stevanović.
Do kada će aktivno igrati fudbal još nije siguran, ali ono što je jasno da se osjeća odlično sa svojim klubom i svojom porodicom u Sarajevu. 

O autoru

Sanel Konjhodžić dugogodišnji je sportski novinar i urednik sport1.oslobodjenje.ba . Ovaj strastveni zaljubljenik u sport, naročito u fudbal, cijeli život dokazuje da možeš igrati za raju i zanemarivati taktiku, a da pri tom ne moraš završiti u nižerazrednom Vratniku. Uz znanje i čvrst stav, u sportskim podcast minutama očekujte otvoren i direktan razgovor o svemu dobrom, ali i lošem u bh. sportu.

Pogledajte još neke podcaste