Iza Abdulaha Sidrana, jednog od najznačajnijih bosanskohercegovačkih pjesnika i filmskih autora, prepoznatljivog intelektualnog glasa Sarajeva, ostala je opsežna rukopisna građa koja do sada nije objavljena. O tom dijelu stvaralačkog naslijeđa u novoj epizodi podcasta O prostoru sa Zecom i Vukom govori Miranda Sidran, njegova kćerka.
Miranda Sidran rođena je Sarajka, majka dvoje djece i diplomirana komparativistica i bibliotekarka. Višejezičnost je stekla još u djetinjstvu, odrastajući u domu u kojem su se govorili albanski i bosanski jezik, pa su se, kako kaže, strani jezici “lakše primali”. Od 1992. godine zaposlena je u Ministarstvu vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, gdje i danas radi, a tokom karijere služila je u diplomatskim predstavništvima BiH u Hrvatskoj, Velikoj Britaniji, Francuskoj, Holandiji, Portugalu, Belgiji i Grčkoj.
Značajan dio razgovora odnosio se na rad Fondacije „Sidran“, osnovane 2022. godine, još za vrijeme pjesnikovog života. Riječ je o zadužbini koju je Sidran ostavio u amanet i na odgovornost onima koji ostaju iza njega i koji daju sve od sebe da se njegov lik i djelo ne zaboravi.
Razgovarali su i o festivalu kulture „Sidranovi dani“ koji je po drugi put održan u oktobru prošle godine, festival koji slavi i čuva od zaborava život, lik i djelo Abdulaha Sidrana.
Od očeve smrti, prije gotovo dvije godine, svojom svrhom smatra čuvanje i njegovanje Sidranovog stvaralaštva, ogromne i bogate književne zaostavštine, duboko vjerujući da njegovi poštovatelji imaju pravo da nastave uživati u njegovim djelima, ali i da njegovu vrijednost prepoznaju i otkriju novi naraštaji.
U ovom podcastu smo saznali da je Sidran iza sebe ostavio dovršene scenarije za “trećeg oca”, iz trilogije “Sjećaš li se Dolly Bell”, “Otac na službenom putu”, potom za seriju prema romanu Meše Selimovića “Tvrđava”, scenarij za film prema romanu “Na Drini ćuprija” Ive Andrića i za film “U Zvoriku ja sam ostavio svoje srce”.
Prisjećajući se godina u kojima je Sidran još živio boemskim životom, Miranda govori o njegovoj duhovitosti i šarmu koji su dolazili do izražaja u trenucima opuštenosti.
– Tada je znao biti izuzetno zabavan, nasmijan i raspričan, kaže, dijeleći sa Amirom Vukom i nekoliko porodičnih anegdota.
Jedna od njih vezana je za opasku njene majke, koja mu je u jednom trenutku rekla: „De bolan, Avdo, nemoj više pit’, pa vidi te, eto te alkohol svog izobličio.”, na što je Sidran, u svom prepoznatljivom stilu, odgovorio: „A boga ti, reci mi koga je to alkohol uobličio.“.
Kako je biti kćerka Abdulaha Sidrana i kako je bilo odrastati uz osobu koja je ostavila značajan trag, ne samo na domaćoj i regionalnoj, već i na evropskoj umjetničkoj sceni, slušajte i gledajte u novoj epizodi podcasta O prostoru sa Zecom i Vukom na www.oslobodjenje.ba.
