Koliko vam je važna kosa?
U novoj Oslobođenoj ne pričamo samo o kosi. Pričamo o identitetu, o snazi, o osjećaju sigurnosti, o izražavanju sebe. Pričamo o tome kako kosa može biti i kruna, i štit, i moda, i terapija, i posao i poziv. I to sa muškarcem koji o tome zna više nego iko drugi.
Naš gost je Dimitrije Vokić, čovjek kojeg s razlogom nazivaju kraljem kose.
Dok su njegovi vršnjaci vikende provodili u izlascima i opuštanju, on je spajao radne obaveze i studije na dva državna fakulteta. Njegova priča je priča o upornosti, znatiželji i nevjerovatnoj organizaciji – dokaz da odustajanje za neke jednostavno nije opcija.
– Kad sad pogledam unazad i pričam s društvom ili porodicom o tom periodu, stvarno se zapitam kako sam sve to iznio. Radio sam vikendima, popodne, studirao dva državna faksa bez preskakanja predavanja. Dok su drugi spavali i izlazili, ja sam do sedam ujutro odradio tri svadbe. Mislim da me spasila dobra organizacija i neka urođena znatiželja, da vidim šta se krije iza svakog ugla, svake godine studija. Odustajanje mi, iskreno, nikad nije bila opcija, kaže Dimitrije.
Od djeteta koje je pravilo afro frizure mami, do stiliste koji danas sprema najveće zvijezde za njihove scenske nastupe – Dimitrije je prešao dug put. Ali ono što se u njemu nije promijenilo je iskrena strast prema svom pozivu i duboko poštovanje prema svakom novom izazovu.
– Kad bih sad mogao nešto da kažem onom malom Dimitriju koji pravi frizure mami, rekao bih mu: “Slušaj me, ludice, ti ni ne maštaš dokle ćeš dogurati i šta će ti se sve desiti u životu.”, jer stvarno, nisam mogao ni da sanjam sve ovo. A znaš šta je najčudnije? Mislim da se u meni suštinski nije mnogo toga promijenilo. I dalje osjećam istu radost, isti izazov svaki put kad radim frizuru. Kod mene se ništa ne podrazumijeva – svaka žena, svaka frizura je novi početak, novi list, ističe Dimitrije.
Nekada tinejdžer koji se sasvim slučajno fotografisao s Lepom Brenom na jednoj benzinskoj pumpi, danas jedan od njenih najbližih saradnika. Život piše scenarije koje ni najhrabrija mašta ne bi mogla da izmisli, a ova priča je dokaz da se ponekad sve zaista složi u savršen krug.
– Mislim da je to bilo 2009. godine. Vozimo se za Beograd na svadbu, mama i tata puštaju CD neke pjevačice koju tad nisam ni znao – Lepa Brena. Sviđa mi se muzika, ali nemam pojma ko je to. Stajemo na pumpu, ulazi žena, mama i tata kažu: “Evo, sine, teta koju slušamo u kolima.”, i pitaju me hoću li da se slikam s njom. Ja rekoh: “Hajde, što da ne?” – a sad sarađujemo. Kad sam našao tu staru fotografiju i podijelio je, shvatio sam da je to jedan pun krug. Nikad ne bih mogao da zamislim da će me život dovesti baš tu gdje sam danas, kaže Dimitrije, pa dodaje: “Znam da zvuči kao kliše, ali svaka saradnja mi je posebna na svoj način. Jelena Karleuša je bila prva koja mi je poklonila povjerenje i to ne mogu zaboraviti. Lepa Brena je simbol čitavog ovog prostora, a Senidah… ona je hodajuća vatra i umjetnost. Takva je i privatno – autentičnost na dvije noge.”.
Podcast Oslobođena slušajte i gledajte ovog četvrtka u 20 sati na www.oslobodjenje.ba.
Prethodnu epizodu Oslobođene u kojoj je gošća bila Naida Pehilj Boćnak, možete pogledati OVDJE.
